Na današnji dan, 25. srpnja 2000. godine, dogodila se nesreća koja je zauvijek promijenila priču o jednom od najpoznatijih aviona svih vremena. Air Franceov Concorde poletio je iz pariške zračne luke Charles de Gaulle prema New Yorku, ali samo oko minutu i pol kasnije srušio se u mjestu Gonesse nedaleko od Pariza.
Poginulo je svih 100 putnika i devet članova posade, kao i četvero ljudi na tlu. Ukupno je život izgubilo 113 ljudi, a bila je to prva i jedina nesreća Concordea sa smrtnim ishodom tijekom njegove gotovo tri desetljeća duge komercijalne povijesti.
Concorde je u to vrijeme bio nešto sasvim drugačije od svih ostalih putničkih aviona. Mogao je letjeti brzinom većom od 2000 kilometara na sat, odnosno više nego dvostruko brže od zvuka, zbog čega je put između Europe i Sjedinjenih Američkih Država trajao samo nekoliko sati.
Možda će vas zanimati
Let između Londona i New Yorka obično je trajao oko tri i pol sata, gotovo upola kraće nego običnim putničkim avionima. Zbog vremenske razlike putnici su, gledajući lokalno vrijeme, u New York mogli stići ranije nego što su krenuli iz Londona.
Let Concordeom bio je luksuz koji si je mogao priuštiti mali broj ljudi. Karte su bile iznimno skupe, a među putnicima su često bili bogati poslovni ljudi, glumci, glazbenici i druge poznate osobe. Avion je zbog svog izgleda, brzine i tehnologije postao simbol prestiža, ali 25. srpnja 2000. jedan naizgled beznačajan predmet na pisti pokrenuo je katastrofalan niz događaja.
Air Franceov let 4590 toga je dana trebao prevesti putnike iz Pariza u New York. Većina putnika bili su njemački turisti koji su nakon dolaska u SAD trebali nastaviti putovanje na krstarenje Karibima.
Nekoliko minuta prije Concordea s iste piste poletio je McDonnell Douglas DC-10 američke kompanije Continental Airlines. Tijekom njegova polijetanja s aviona je otpala metalna traka izrađena od legure titanija i ostala ležati na pisti.
Kada je Concorde krenuo u polijetanje, pri velikoj brzini prešao je preko tog komada metala. Jedna od guma na lijevom glavnom podvozju puknula je, a njezini dijelovi velikom su snagom udarili u donju stranu krila.
Udar je izazvao snažan tlačni udar u jednom od spremnika goriva, koji je potom puknuo. Gorivo je počelo istjecati i ubrzo se zapalilo, a iza lijeve strane aviona pojavio se veliki plamen koji se jasno vidi i na fotografijama snimljenima neposredno nakon polijetanja.
U tom trenutku Concorde se već kretao prebrzo da bi piloti mogli sigurno zaustaviti avion na preostaloj dužini piste. Posada je zato nastavila polijetanje i pokušala spasiti avion u zraku.
Još tema koje vrijedi pročitati
Plan je bio doći do obližnje zračne luke Le Bourget i ondje izvesti prisilno slijetanje. Međutim, Concorde zbog požara i problema s motorima nije mogao postići potrebnu visinu ni brzinu.
Avion se jedva održavao u zraku iznad područja sjeverno od Pariza. Piloti su se borili za kontrolu, ali stanje se brzo pogoršavalo i ubrzo više nije bilo mogućnosti da stignu do zračne luke.
Otprilike 90 sekundi nakon polijetanja Concorde se srušio na hotel u mjestu Gonesse. Udar i požar potpuno su uništili avion, a osim svih 109 ljudi koji su se nalazili u njemu, poginule su još četiri osobe na tlu.
Nesreća je izazvala ogroman šok jer je Concorde do tada imao iznimno dobar sigurnosni rekord. Od početka komercijalnih letova 1976. godine nije doživio nijednu nesreću sa smrtnim ishodom.
Nakon tragedije pokrenuta je opsežna istraga kako bi se utvrdilo što se dogodilo u nekoliko posljednjih minuta leta 4590. Francuski istražitelji zaključili su da je ključni događaj bio prelazak preko metalne trake koja je otpala s DC-10 koji je poletio neposredno prije Concordea.
Komad metala oštetio je gumu, njezini dijelovi udarili su u krilo, a posljedica je bila oštećenje spremnika i veliko curenje goriva. Tako je relativno malen predmet na pisti pokrenuo niz događaja koji je završio jednom od najpoznatijih zrakoplovnih tragedija modernog doba.
Nakon nesreće Concordei Air Francea i British Airwaysa prizemljeni su, a na avionima su napravljene brojne sigurnosne izmjene. Poboljšane su gume, dodatno su zaštićeni spremnici goriva i uvedene druge promjene kojima se trebala smanjiti mogućnost da se slična nesreća ponovi.
Concorde se krajem 2001. godine vratio u komercijalni promet, ali situacija više nije bila ista. Broj putnika pao je, a održavanje male i sve starije flote bilo je iznimno skupo.
Problemi s isplativošću postojali su i prije tragedije. Concorde je trošio ogromne količine goriva, mogao je prevoziti relativno malo putnika, a njegova velika brzina imala je i ozbiljna ograničenja.
Zbog snažnog zvučnog udara koji nastaje pri probijanju zvučnog zida nije mogao nadzvučnom brzinom letjeti iznad mnogih naseljenih područja. Zbog toga su njegove najveće prednosti uglavnom dolazile do izražaja na dugim prekooceanskim rutama.
Dodatni udarac zrakoplovnoj industriji stigao je nakon terorističkih napada 11. rujna 2001., kada je potražnja za skupim poslovnim putovanjima znatno pala. Air France i British Airways na kraju su 2003. odlučili povući Concorde iz komercijalne upotrebe.
Time je završila era koja je trajala gotovo tri desetljeća. Concorde je nastao kao zajednički britansko-francuski projekt, prvi put je poletio 1969., a u redovni putnički promet ušao je 1976. godine.
Bio je dug više od 60 metara, imao prepoznatljiva delta-krila i karakterističan nos koji se spuštao tijekom polijetanja i slijetanja kako bi piloti imali bolju vidljivost. Letio je na visinama od oko 18 kilometara i dostizao brzinu veću od Mach 2.
Unatoč tehnološkom napretku koji je uslijedio u desetljećima nakon njegova nastanka, putnički zrakoplovi danas preko Atlantika putuju sporije nego što je Concorde putovao prije više od 40 godina.
Nesreća iz 2000. godine nije bila jedini razlog zbog kojeg je Concorde tri godine kasnije otišao u povijest. Visoki troškovi, starenje aviona, ograničen broj ruta i pad potražnje također su imali veliku ulogu.
Ipak, upravo je tragedija 25. srpnja označila prekretnicu nakon koje budućnost najpoznatijeg nadzvučnog putničkog aviona više nije izgledala isto.
Avion koji je desetljećima predstavljao budućnost putovanja i omogućavao prelazak Atlantika za samo tri i pol sata toga je dana doživio svoju jedinu smrtonosnu nesreću. Sve je počelo komadom metala ostavljenim na pisti, a završilo samo oko 90 sekundi nakon polijetanja katastrofom u kojoj je život izgubilo 113 ljudi.
