U povijesti Gospića mnoštvo je priča i povijesnih istina koje su svojim sadržajem oblikovale njegove siluete. Tu je neizostavno cijela plejada ljudi i zanimanja bez kojih lička metropola ne bi bila ono što jest. Pri tome se novinari, ljetopisci i ostali autori grčevito drže sadržaja za koje su uvjereni da su prevažni za Gospić. U tim svakako časnim nakanama počesto zaboravljamo ljude, događaje i zanimanja bez kojih ovaj grad ne bi bio isti.
Oni skromni, ali uvijek nezaobilazni životni medijatori neke sredine su obrtnici. Njihov rad je svakako agens bez kojega bi naša prošlost, sadašnjost i budućnost bila posve drukčija. Pokušajmo npr. zamisliti život bez vrijednih frizerskih obrta.
Frizerski salon na kamenu
Ana Šerić Konjikovac provela je 45 radnih godina stojeći u frizerskom salonu. Malo je onih koji je ne poznaju. Svakako i zato jer u svojemu radnom stažu nije bila na bolovanju ili godišnjem odmoru niti dana. A to pojašnjava ljubavlju prema ovome zanimanju. U razgovoru često s ponosom ističe svoju obitelj, kćeri Katarinu i Tomislavu, unuke Ivana i Marka i zeta za kojega kaže kako je najbolji na svijetu.
-Moja Katarina je službenica u Gradskoj upravi, a Tomislava me zamijenila na poslu. I danas sam često u salonu. Naučila sam biti kontrola iako je Tomislava vrsna frizerka. Tu i tamo pomognem nekim savjetom. Tomislava je završila fakultet, ali je ostala s mamom u salonu.
Kada se osvrnem na onaj nesretni rat, cijelo vrijeme sam besplatno šišala našu hrvatsku vojsku. Na to sam izuzetno ponosna. Za to vrijeme ovdje su boravile tisuće vojnika i časnika. Sjećam se zgode kada sam jednom išla u Karlobag. Iza mene ide vojna 110.-ka i blica mi. Kada sam zaustavila auto iz kamiona je iskočio nepoznat vojnik i pita me kako bi se ošišao. Nije bilo druge nego li ga posjesti na kamen, a uza sebe uvijek imam napunjen elektro-trimer i nosim ostali frizerski pribor. Tako sam Frizerski salon zamijenila kamenjarom. I tako puno puta u ratu. Po Karlobagu i Ribarici.
Za vrijeme rata prvi salon je bio teško oštećen. Radilo se tada u improviziranim uvjetima. Treba reći kako su cijeloga rata žene i djevojke iz Gospića i okolice uvijek bile uredne, s frizurama. Na frizure se doslovno dolazilo pod minama. Iz cijeloga grada i okolice. Stanka je bila samo u vrijeme korone, a nakon toga se događao još intenzivniji rad. Kada se danas osvrnem iza mene su 52 godine provedene u frizerskom salonu, ističe Ana. Zbog ratnih prilika njezin je frizerski salon jedno vrijeme bio improviziran u njezinoj kući.
Za ratne nedaće Ana Šerić Konjikovac nije tražila nikakve beneficije. Godinama je bila predsjednica Županijske obrtničke komore, članica Gradskog vijeća Grada Gospića i kroz 45 godina staža osvojila je mnoštvo nagrada, stekla brojna priznanja. Za svoje kolege ističe kako su joj oni „dragi obrtnici“, vrijedni i sposobni ljudi koji uporno rade.
– Ukratko, obrtnici su život ovoga grada, završava razgovor frizerka Ana.
L.O.
