
Dolazak Slavena Bilića na klupu hrvatske reprezentacije neće donijeti potpunu rekonstrukciju momčadi, ali već bi njegov prvi popis mogao pokazati određene razlike u odnosu na završnicu mandata Zlatka Dalića. Jedna od najvažnijih trebala bi biti šira konkurencija na deficitarnim pozicijama, posebno na bekovima, gdje je Hrvatska tijekom Svjetskog prvenstva imala vrlo malo prirodnih rješenja.
Prema pisanju Sportskih novosti, jedan od igrača koji bi mogao profitirati promjenom izbornika je Ivan Smolčić, desni branič Coma koji nije završio među 26 igrača za Svjetsko prvenstvo. Smolčić je prethodno bio u reprezentativnim kombinacijama, ali je na kraju ostao bez mjesta na završnom popisu.
Smolčić iza sebe ima vrlo dobru sezonu u Italiji. Za Como je odigrao 32 utakmice u svim natjecanjima, od čega 28 u Serie A, skupivši oko 1900 minuta. U prvenstvu je 19 puta bio starter, a Como je sezonu završio na četvrtom mjestu i izborio plasman u Ligu prvaka. Klub mu je povjerenje pokazao i novim petogodišnjim ugovorom.
Upravo bi takav profil igrača mogao odgovarati Bilićevoj ideji slaganja reprezentacije. Novi izbornik želi imati najmanje dva prirodna rješenja za svaku poziciju, što bi Smolčiću moglo otvoriti vrata reprezentacije kao alternativi Josipu Stanišiću na desnom boku.
Takav potez omogućio bi i veću taktičku fleksibilnost. Stanišić može igrati na obje strane obrane i na stoperskoj poziciji, pa bi dodatni desni bek Biliću omogućio lakše prilagodbe bez improvizacija kakve su Hrvatskoj bile potrebne tijekom Svjetskog prvenstva.
Smolčić, međutim, nije jedino novo ime koje bi se moglo pojaviti u Bilićevim planovima. Već se ozbiljno spominje Josip Mišić, kapetan Dinama i klasični zadnji vezni, profil igrača kojeg Hrvatska nema mnogo. Mišić bi tako mogao dočekati debi za A reprezentaciju iako je već ušao u tridesete godine.
U konkurenciji za prve Bilićeve popise spominju se i Adrian Segečić te Luka Stojković. Segečić bi reprezentaciji mogao ponuditi dodatnu opciju na krilu, dok se Stojković nameće kvalitetom u veznom redu, iako je upravo ondje konkurencija među Vatrenima tradicionalno najveća.
Posebno pitanje ostaje lijevi bek, pozicija koja je već godinama jedna od najproblematičnijih u hrvatskoj reprezentaciji. Na Svjetskom prvenstvu Hrvatska nije imala klasičnu zamjenu na toj poziciji, pa je u pojedinim važnim trenucima ondje morao igrati Ivan Perišić.
Prva opcija mogao bi ostati Joško Gvardiol ako ga Bilić odluči koristiti na lijevom boku, ali novi izbornik prema svemu sudeći želi imati i prirodnu alternativu.
U tom kontekstu ponovno se pojavljuju Borna Sosa i Domagoj Bradarić. Sosa ima 27 nastupa za Hrvatsku i veliko iskustvo s velikih natjecanja, uključujući Svjetsko prvenstvo 2022. u Kataru, ali njegova klupska karijera posljednjih sezona nije išla očekivanim smjerom. Bilić bi mu mogao ponuditi novu priliku ako ponovno uhvati kontinuitet i formu.
Još tema koje vrijedi pročitati
Bradarić također ima reprezentativno iskustvo i bio je dio Hrvatske na Euru 2021., a nalazio se i u kombinacijama tijekom kasnijeg Dalićeva mandata. Njegova prednost je iskustvo igranja u jakim europskim ligama, iako mu više odgovara nešto ofenzivnija uloga uz trojicu stopera nego klasična pozicija lijevog beka u obrani s četvoricom.
Među mlađim kandidatima ističe se Šimun Hrgović iz Hajduka. Već je bio na pretpozivu reprezentacije, može igrati na obje strane i ima prostora za razvoj, ali njegove igre još uvijek nisu dovoljno konstantne da bi mjesto među Vatrenima bilo izvjesno.
Još jedno zanimljivo ime je Bruno Goda iz Dinama. Dosad nije bio ozbiljnije povezivan s A reprezentacijom, ali zbog nedostatka kvalitetnih prirodnih lijevih bekova mogao bi ući u širi krug kandidata nastavi li igrati na visokoj razini. Sportske novosti navode upravo Sosu, Bradarića, Hrgovića i Godu kao glavne opcije koje bi Bilić mogao razmatrati za tu poziciju.
Bilićeva ideja, barem prema prvim informacijama, nije napraviti revoluciju. Okosnica reprezentacije trebala bi ostati sastavljena od igrača koji su bili dio momčadi na Svjetskom prvenstvu, ali bi se način slaganja rostera mogao promijeniti.
Za razliku od situacija u kojima je Hrvatska na pojedinim pozicijama imala samo jednog prirodnog igrača pa se u slučaju problema posezalo za improvizacijama, Bilić bi mogao inzistirati na tome da za svaku ulogu ima barem dvije konkretne opcije. Takav princip koristio je i tijekom prvog izborničkog mandata od 2006. do 2012. godine.
Zanimljivo je da ga ponovno čeka problem koji je dobro poznavao i tijekom prvog mandata. Hrvatska već desetljećima teško pronalazi dugoročno rješenje na lijevom boku. Nakon Roberta Jarnija kroz tu su poziciju prolazili Josip Šimunić, Danijel Pranjić, Ivan Strinić, Josip Pivarić, Borna Barišić, Borna Sosa i brojni drugi, a povremeno su ondje igrali i nogometaši kojima to nije prirodna pozicija.
Bilić će zato već pri prvom okupljanju morati pronaći ravnotežu između kontinuiteta i promjena. Smolčić se nameće kao jedno od logičnijih novih rješenja na desnoj strani, Mišić bi mogao donijeti profil klasične šestice, dok će najveća potraga ponovno biti usmjerena prema lijevom boku.
Prvi popis novog izbornika tako možda neće donijeti veliki rez, ali bi mogao jasno pokazati njegovu filozofiju: manje improvizacija, više prirodnih rješenja za svaku poziciju i otvaranje vrata igračima koji su bili blizu reprezentacije, ali nisu dobili priliku na Svjetskom prvenstvu.
Važna ispravka u odnosu na tekst tportala: riječ je o Ivanu Smolčiću, a ne Hrvoju Smolčiću. Sportske novosti, na koje se tportal poziva, izričito pišu o Ivanu Smolčiću, desnom braniču Coma.

