“Crni fondovi” u Lici: Gdje je išao novac iz HDZ blagajni?

5

Priznanje HDZ-ovog dopredsjednika i ministra Darka Milinovića iz studenog prošle godine, kad je potvrdio da je iz stranačke blagajne, prethodno dobivši odobrenje Ive Sanadera, ishodio novac za obnovu crkve u Bilaju, otvara pitanje preusmjeravanja novca iz ‘crnih fondova’ i nekim župama. Liberalni katolički intelektualci smatraju kako će Crkva sve to jednostavno prešutjeti, kao što sumnjaju i da će iz crkvenih redova stići osuda nemoralnog ponašanja pojedinih političara

Razmjeri pljačke hrvatske državne imovine od ’90-ih naovamo, po njemu su, doista zastrašujući. ‘Pokazuje se kako je korupcija, utemeljena za vrijeme Tuđmanova HDZ-a, preživjela sve do današnjih dana i predstavlja jedan od najvećih problema s kojima se susreće hrvatska država od samog njezina osnutka. Zato bi bilo dobro da netko iz Crkve progovorio i o tim temama’, smatra fra Petar.

I za Hrvoja Cirkvenca, glavnog urednika vjerskog portala Križ života, otvaranje priče o ‘grijehu struktura’ u svjetlu objelodanjivanja priče o HDZ-ovim ‘crnim fondovima’ vrlo je osjetljivo za crkvene krugove. ‘Kad bi Crkva danas govorila o grijehu struktura u politici, prije svega bi trebala oprati svoje grijehe nečinjenja i šutnje posljednjih 20-ak godina. Tek tada bi njezin glas u javnosti bio kredibilan’, smatra Cirkvenec.

Oglas

Navodi i kako je ‘Crkva uvijek kaskala u osudi nemoralnog ponašanja pojedinih političara, osim kad je bila riječ o komunističkom režimu koji nije išao niz dlaku Crkvi’. Ocjenjujući, pak, crkveno ponašanje u komunističkom vremenu rekao je kako je bilo ‘normalnije’, jer se ‘Crkva nije slizavala s političkim partijama’.

Crkva traži saveznike u politici

‘Danas Crkva traži saveznike u politici i političarima, a zaboravlja na vlastite vjernike. Zbog toga će Crkva često govoriti o brojnim temama, ali izbjegavati sukob s političarima za koje drži da su joj skloni. Sjetite se samo odlaska Ive Sanadera. Što je rekla Crkva? Šutjela je. Ili govorila kroz riječi predsjednika HBK-a nadbiskupa Marina Srakića koji je rekao kako se Sanader vjerojatno umorio i da je zaslužio odmor’, podsjeća Hrvoje Cirkvenec.

I za Jeleča, ali i za Cirkvenca, ono što se događa(lo) u HDZ-u nema puno veze s demokršćanstvom, ‘niti vide bilo kakvo vođenje kršćanskim principima, osim manipuliranja vjerskim pitanjima u političke svrhe’. ‘Slično se nekršćansko ponašaju demokršćanske stranke i u Sloveniji, Austriji, ali i drugdje u Europi. Kršćani bi u politici trebali svjedočiti svoja kršćanska načela poštenjem i zdravim domoljubljem. No, često je riječ samo o pohlepnim političarima koji žele zagrabiti još koji politički poen skrivajući se iza tradicionalističkog i kršćanskog svjetonazora’, upozorava Cirkvenec.

Jasno mu je kako su ‘katoličanstvo i primanje sakramenta pričesti u prvim redovima na misnim slavljima ‘dobar’ potez u predizbornim kampanjama većinski kršćanskih zemalja kako bi se dobila aureola svetosti pred biračima’. Ipak, kad takvi političari završe na naslovnicama i u pritvorima, ukazuje Cirkvenec, ‘kršćanstvo dodatno postaje religija s problematičnim i licemjernim sljedbenicima te zbog toga svakog dana sve više gubi na važnosti u društvu’.

‘Grijeh onih koji su na vlasti’

‘Grijeh struktura’ po mišljenju don Ivana Grubišića nije samo u činjenici da postoje oni koji ne poštuju Božju zapovijed ‘Ne kradi!‘, niti zlatno pravilo etike ‘Ne čini drugome ono što ne želiš tebi da učine‘, nego i u još jednom aspektu.

‘Držimo se demokratske procedure na parlamentarnim izborima, a u pozadini imamo grijeh struktura koje su dozvolile da idemo na izbore ne znajući tko je na popisu birača. Ako jedna zemlja nakon 20 godina nema popis birača i neće ga objaviti, kao ni popis branitelja, onda se očito radi o grijehu struktura i grijehu onih koji su na vlasti’, upozorava don Ivan.

Iako svjesni da će i ove godine biti i svećenika, ali i biskupa koji će kroz javne nastupe propovjedaonice iskorištavati za političke govore, uvjereni su kako će to biti znatno rjeđe, nego prije. ‘Vjerojatno će neki od svećenika sporadično i pozvati da se glasuje za HDZ, ali znatno manje. Ne zato što su crkveni ljudi ‘progledali’, jer velika većina njih je i dalje za HDZ, nego zato što se boje kritika javnosti zbog javnog svrstavanja uz jednu stranku, uz koju se zapravo u praksi nekritički svrstavaju posljednjih 20 godina’, prognozira fra Petar Jeleč.

Građani žive u partitokraciji, a ne u demokraciji

Jelečov i Cirkvenčev stariji kolega, odnedavno umirovljenik, don Ivan Grubišić upozorava kako ‘građani u Hrvatskoj ne žive u demokraciji, nego partitokraciji u kojoj vlada isti mentalitet kao i u autoritarnim društvima’. ‘Oni koji su na vlasti ne odgovaraju nikome, a rade što hoće. Potrebna je korjenita promjena ustroja Hrvatske i smjene onih koji su do sada vodili državu Hrvatsku. Ovako se dalje može, ali se ide sve dublje’, upozorava don Ivan.

Po njemu, u Hrvatskoj postoje papirnati zakoni koji se donose, ali i ne primjenjuju, uz dodatak kako je i sve drugo papirnato – i demokracija, i pravna, ali i socijalna država. Smatra kako je u društvu nestalo morala i etike, ukazujući kako je ‘društvo bez etike kao i brod bez kormila’.

Na kraju, dobra preporuka vjernicima, ujedno i glasačima, stiže od glavnog urednika Križa života koji je uvjeren kako će građani svoj glas temeljiti na vlastitim promišljanjima i životnim vrijednostima, ali i na temelju vlastite savjesti. ‘Vjernici nikako ne smiju biti ovce osluškujući samo smjernice svojih pastira. Prije svega trebaju biti informirani o političkoj stvarnosti u Hrvatskoj kako se s njihovim glasom ne bi moglo manipulirati’, poručio je Cirkvenec.

Mladen Obrenović