Priča onkološke bolesnice Ines Tomić, koju je ovoga tjedna donijela emisija Provjereno Nove TV, izazvala je brojne reakcije javnosti i ponovno otvorila raspravu o funkcioniranju sustava inkluzivnog dodatka u Hrvatskoj.
Ines Tomić boluje od metastatskog raka dojke i već godinama vodi tešku životnu bitku. Osim svakodnevne borbe s bolešću, suočila se i s problemom koji mnogi smatraju teško razumljivim – država od nje traži povrat novca koji joj je sama prethodno isplatila.
Prema navodima iz emisije, Tomić je ostvarivala pravo na inkluzivni dodatak prema drugoj razini potpore. Nakon novog postupka vještačenja njezin status je promijenjen te je svrstana u četvrtu razinu potpore, što je značilo i znatno manji mjesečni iznos naknade.
No problem nije nastao samo zbog smanjenja naknade. Tijekom određenog razdoblja nastavila je primati viši iznos koji joj je isplaćivao sustav, da bi naknadno dobila obavijest da mora vratiti oko 1.680 eura jer je, prema odluci nadležnih tijela, primila više nego što joj je pripadalo.
„Nisam ja sebi isplaćivala novac“, poruka je koja se provlači kroz cijelu priču i koja je izazvala razumijevanje brojnih građana. Mnogi se pitaju kako osoba koja uredno prima sredstva prema službenim odlukama može snositi posljedice administrativnih promjena ili sporosti sustava.
Slučaj je posebno osjetljiv jer se radi o osobi koja se istodobno bori s teškom malignom bolešću, brojnim liječenjima i povećanim životnim troškovima. Zahtjev za povrat novca za nju ne predstavlja samo financijski problem nego i dodatni psihološki teret.
Prilog Provjerenog otvorio je i šire pitanje funkcioniranja sustava socijalne skrbi te odgovornosti institucija kada dođe do pogrešaka ili naknadnih izmjena rješenja. Kritičari upozoravaju da građani ne bi smjeli biti kolateralne žrtve administrativnih procesa, osobito kada je riječ o osobama s invaliditetom ili teškim bolestima.
Slučaj Ines Tomić dolazi u trenutku kada sustav inkluzivnog dodatka i dalje prolazi kroz brojne izazove. Velik broj građana još uvijek čeka rješenja o svojim pravima, a udruge osoba s invaliditetom već mjesecima upozoravaju na sporost postupaka i nedostatak jasnih informacija za korisnike.
Inkluzivni dodatak uveden je početkom 2024. godine kao jedinstvena novčana naknada namijenjena osobama s invaliditetom. Njime su objedinjena ranija prava poput osobne invalidnine, doplatka za pomoć i njegu, uvećanog doplatka za djecu zbog invaliditeta te novčane pomoći za nezaposlene osobe s invaliditetom.
Pravo na dodatak određuje se na temelju vještačenja i procjene funkcionalnih sposobnosti korisnika, a visina naknade ovisi o utvrđenoj razini potpore. Trenutno postoji pet razina potpore, pri čemu najviša donosi 720 eura mjesečno, dok najniža iznosi 138 eura.
Prva razina potpore iznosi 720 eura mjesečno, druga 480 eura, treća 432 eura, četvrta 162 eura, a peta 138 eura mjesečno. Odluka ne ovisi samo o medicinskoj dijagnozi nego i o procjeni koliko je osobi potrebna pomoć u svakodnevnom životu.
Iako je cilj reforme bio pojednostaviti sustav i omogućiti pravedniju raspodjelu pomoći, posljednjih mjeseci sve se češće otvaraju pitanja vezana uz dugo čekanje rješenja, promjene razina potpore, neujednačenu praksu vještačenja te povrate već isplaćenih sredstava.
Slučaj koji je predstavilo Provjereno tako nadilazi priču jedne osobe. On otvara pitanje može li sustav koji bi trebao pomagati najranjivijima biti pravedan ako upravo oni koji ovise o njegovoj pomoći snose posljedice administrativnih odluka i pogrešaka.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
