Poruka europskih saveznika američkom predsjedniku Donaldu Trumpu upućena u ponedjeljak s ministarskog sastanka u Bruxellesu bila je nedvosmislena. Čelnici dvadeset i sedam zemalja članica Europske unije jasno su dali do znanja da neće sudjelovati u osiguravanju Hormuškog tjesnaca, unatoč izravnim pritiscima iz Washingtona. Iako je riječ o vitalnom plovnom putu za svjetsku trgovinu naftom koji je trenutno pod iranskom blokadom, europska diplomacija smatra kako je riječ o krizi koju su Sjedinjene Američke Države i Izrael sami izazvali svojim napadima na Teheran, pa stoga sami moraju snositi i odgovornost za njezino rješavanje.
Jedinstven otpor proširenju vojnog mandata
Tijekom višesatnih zatvorenih razgovora u Bruxellesu, ministri su razmatrali mogućnost proširenja mandata pomorske misije Aspides, no ideja o slanju europskih ratnih brodova u patroliranje između Perzijskog i Omanskog zaljeva nije dobila potrebnu potporu. Glavna diplomatkinja Unije Kaja Kallas izjavila je nakon sastanka kako Europa nema interesa za sudjelovanje u ratu bez jasnog kraja. Prema njezinim riječima, iako su europski interesi izravno ugroženi blokadom tjesnaca, države članice ne žele aktivno sudjelovati u sukobu koji ne smatraju svojim. Politico prenosi kako je Kallas naglasila da politički ciljevi trenutne operacije ostaju nejasni, što dodatno odbija europske prijestolnice od bilo kakvog vojnog angažmana.
Trumpov test solidarnosti i pritisak na saveznike
Američki predsjednik Donald Trump javno je testirao solidarnost saveza izjavivši za Financial Times kako bi izostanak europske pomoći bio vrlo loš za budućnost NATO-a. Trump je putem društvenih mreža i u izravnim obraćanjima novinarima sugerirao kako očekuje potporu Francuske nakon razgovora s Emmanuelom Macronom, dok je istovremeno izrazio nezadovoljstvo stavom britanskog premijera Keira Starmera koji se odbio dati uvući u širi rat oko Irana. Američki veleposlanik pri NATO-u Matthew Whitaker ponovio je ove pozive ističući da je sigurnost Hormuškog tjesnaca u izravnom interesu Europe zbog uvoza nafte, no takva retorika u Bruxellesu je naišla na hladan prijem i optužbe za pokušaj ucjene.
Njemačko odbijanje intervencionizma
Posebno oštar stav prema američkim zahtjevima pokazao je njemački politički vrh. Ministar obrane Boris Pistorius poručio je kako je Njemačka primarno odgovorna za obranu teritorija zemalja članica NATO-a, napomenuvši da Berlin nije započeo ovaj rat te da su put eskalacije odabrali Washington i Izrael. Njemački kancelar Friedrich Merz također je odbacio ideju uključivanja u sukob koji je započeo krajem veljače ubojstvom iranskog vrhovnog vođe. Merz je podsjetio saveznike da je NATO obrambeni, a ne intervencionistički savez, te pozvao na međusobno poštovanje unutar saveza umjesto javnog izražavanja nezadovoljstva. Još izravniji bio je zamjenik luksemburškog premijera Xavier Bettel koji je poručio da njegova zemlja neće popustiti pred metodama koje nalikuju ucjeni.
Ekonomska neizvjesnost i iščekivanje summita
Hormuški tjesnac ostaje efektivno zatvoren zbog stalnih iranskih prijetnji, što je prošli tjedan podiglo cijenu nafte prema granici od sto dolara po barelu. Iako su američke i izraelske snage nanijele značajnu štetu iranskoj infrastrukturi, blokada plovnog puta kojim prolazi petina svjetske nafte nanosi golemu ekonomsku štetu globalnom tržištu. Unatoč tim pritiscima, diplomati pri NATO-u potvrđuju kako je pokretanje pune misije saveza u Iranu gotovo nemoguće zbog nedostatka jednoglasne podrške članica. Konačni stav o ovom pitanju trebao bi biti definiran na predstojećem summitu čelnika Europske unije u četvrtak, a rani nacrti zaključaka upućuju na to da će se Europa odlučiti za pozive na maksimalnu suzdržanost i deeskalaciju umjesto slanja vojne pomoći.
