GOSPIĆ – Dok se danas pripremamo za novu snježnu epizodu, povijesni arhivi nas podsjećaju na vrijeme kada priroda nije poznavala milost. Upravo na današnji dan, sredinom veljače 1929. godine, Lika je proživljavala vrhunac “zime stoljeća” – kataklizme koja je ovaj kraj odsjekla od ostatka svijeta na gotovo dva mjeseca i ostavila ožiljke koji se u obiteljskim pričama prenose generacijama.
Dan kada je termometar u Gospiću pokazao -36 stupnjeva
Te veljače, polarna hladnoća koja je stigla iz Sibira pretvorila je Liku u najhladnije mjesto u Europi. Službeni podaci bilježe da su se u Gospiću termometri spustili na nevjerojatnih -36 stupnjeva Celzija, dok su neslužbene mjere u okolnim selima pokazivale i niže vrijednosti. Bilo je to toliko hladno da je drveće pucalo od mraza, a ptice su padale mrtve iz zraka. Snijeg koji je počeo padati još u siječnju, do sredine veljače dosegao je visinu od tri metra u gradovima, dok su u gorskim usjecima nanosi prelazili nevjerojatnih četiri do pet metara.
Život u snježnim tunelima i odsječena sela
Stanovnici Like tada su preživljavali u uvjetima koje je danas teško zamisliti. Kuće su bile potpuno zatrpane, često do samih krovova i dimnjaka, pa su ljudi bili prisiljeni kopati tunele kroz snijeg kako bi uopće mogli doći do susjeda ili do štala s blagom. Opskrba hranom bila je gotovo nemoguća; brašno, sol i petrolej postali su dragocjeniji od zlata. Vlakovi su danima stajali zameteni u usjecima, a putnici su spašavani uz nadljudske napore lokalnog stanovništva koje se probijalo kroz nanose na skijama i krpljama.
Krvnik u snijegu i zaleđeno more u Senju
Ova zima donijela je i bizarne situacije koje su punile tadašnje novinske stupce. Ostao je zabilježen nevjerojatan slučaj iz veljače 1929. kada je izvršenje smrtne kazne u Zagrebu moralo biti odgođeno jer je službeni krvnik vlakom ostao zarobljen u snježnim nanosima negdje na ličkoj pruzi. Dok se Lika borila s nanosima, na obali je bura u Senju stvorila apokaliptične prizore – more se uz obalu potpuno zaledilo, a brodovi su ostali okovani u debelom sloju leda, pretvarajući Jadran u prizor sličan Arktiku.
Zašto se sjećamo 1929. godine?
Ova obljetnica nije samo podsjetnik na brojke i rekorde, već na nevjerojatnu snagu i otpornost ličkog čovjeka. U vremenu bez modernih strojeva, bagera i tehnologije, naši su stari preživjeli najsuroviju zimu u povijesti modernog mjerenja, oslanjajući se isključivo na zajedništvo i vlastite ruke. Arhivske fotografije iz tog vremena svjedoče o borbi protiv prirode koja je na trenutak zaustavila život, ali ne i duh naroda koji je navikao na surove zime.
L.O.
Još tema koje vrijedi pročitati
