Najava novog sustava digitalnih kartica za isplatu inkluzivnog dodatka, koju je predstavio ministar Alen Ružić, izazvala je burne reakcije u javnosti. Iako resorno ministarstvo projekt predstavlja kao korak prema modernizaciji i lakšoj dostupnosti sredstava, roditelji osoba s invaliditetom izražavaju duboku zabrinutost zbog moguće stigmatizacije i ograničavanja slobode raspolaganja novcem. Projekt bi se trebao realizirati u roku od osam mjeseci, no već sada otvara brojna pitanja o tome tko će i na koji način nadzirati potrošnju najranjivijih skupina društva.
Ministar naglašava funkcionalnost i dostupnost sustava
Ministar Ružić ističe kako je primarni cilj ove inicijative olakšati svakodnevicu korisnicima koji su do sada imali poteškoća s fizičkim pristupom bankama. Prema njegovim riječima, kartica bi trebala biti maksimalno funkcionalna i bez ikakvih posebnih obilježja koja bi odavala status korisnika ili ih na bilo koji način izdvajala od ostalih građana.
Razlog za razvoj ovakvog rješenja leži u negativnim iskustvima onih koji žive u udaljenim mjestima i moraju putovati do poslovnica kako bi podigli svoj novac. Ministar je pritom odlučno odbacio tvrdnje da je glavna svrha projekta uvođenje stroge kontrole, naglasivši kako su takve interpretacije u određenim krugovima i medijima pogrešno prenesene.
Struka propituje potrebu za specijalnim rješenjima
Unatoč načelnoj podršci modernizaciji, stručnjaci poput profesora socijalne politike Zdenka Babića pitaju se zašto se uopće razvija potpuno novi sustav umjesto korištenja postojećih alata. Babić napominje kako bi se sličan učinak mogao postići omogućavanjem korisnicima da koriste standardne bankovne usluge, debitne kartice i internet bankarstvo. Prema njegovu mišljenju, ako država želi imati uvid u potrošnju radi sprječavanja zlouporaba, to se može činiti i kroz uobičajene bankovne kanale bez potrebe za kreiranjem posebnog okvira koji po svojoj prirodi može djelovati izdvajajuće.
Strah roditelja od stigmatizacije i gubitka autonomije
Najveći otpor dolazi od samih korisnika i njihovih obitelji koji u novoj kartici vide alat za nadzor, a ne obećanu olakšicu. Tatjana Čvorig, majka njegovateljica, upozorava na opasnost od socijalnog obilježavanja osoba s invaliditetom. Ona ističe kako roditelji najbolje znaju koje su potrebe njihove djece, od plaćanja privatnih liječničkih pregleda do jednostavnih životnih radosti poput odlaska na kavu ili sladoled.
Roditelji strahuju da će sustav ograničiti gdje i kako mogu trošiti sredstva, dok istovremeno traže pravo na najobičnije debitne kartice koje ne nose predznak socijalne pomoći. Ministar Ružić je na kraju poručio kako će ministarstvo uložiti dodatne napore u komunikaciju s roditeljima kako bi se sve nedoumice otklonile prije nego što kartice uđu u širu primjenu.
