“Nađene dvije lubanje s rupom od metka”- naslov je članka objavljenog u rubrici “Dalmacija” u Slobodnoj Dalmaciji od četvrtka, 25. kolovoza.
“Kosti najmanje dviju osoba pronašli su na Dinari speleolozi Speleološkog društva “Špiljar” iz Splita. Grgo Puljas i Tonči Rađa proveli su proteklih desetak dana speleološka istraživanja u teško prohodnim vrletima Dinare, a istraženo je 27 speleoloških objekata. U dvadesetak metara dubokoj Ivanovoj dvorani speleolozi su ugledali prizor kakav u posljednje vrijeme nerijetko viđaju u dalmatinskim špiljama i jamama.
Šezdeset i šest godina nakon rata, kosti hrvatskih svećenika izranjaju iz jama
– Pronađene su dvije lubanje te je na jednoj uočena rupa od metka – kaže Rađa – pa se dade zaključiti kako se radi o egzekuciji, najvjerojatnije u doba Drugog svjetskog rata.
Kako su speleolozi na terenu doznali, u jamu su nakon smaknuća tijekom rata bačeni svećenik i još jedna osoba, što se poklapa s ovim otkrićem. Iako jama ima dva ulaza i nalazi se na dnu vrtače uz put koji danas vodi od Vrdova do planinarskog skloništa pod Troglavom na područje zvano Rupe, nije ju lako locirati i bila je idealno mjesto za skrivanje zločina. Tako su još jednom speleološka istraživanja razotkrila dugo čuvanu tajnu u mračnim dubinama, a sada je red na državnim organima da odrade svoj posao.”- stoji u članku Ojdane Koharević u Slobodnoj Dalmaciji.
Pa, neka odbrojavanje započne! Jer, baš me zanima, koliko će “državnim organima” vremena biti potrebno da, kako to O. Koharević u članku kaže, “odrade svoj posao”.
Kako svi znamo da “hrvatski državni organi” po pitanju istraživanja komunističkih i partizanskih zločina i nisu baš nešto brzi, postavlja se i pitanje, zašto najnoviji slučaj hrvatskih mučenika ne bi istražila neka hrvatska društva ili udruge?
Tko u Hrvatskoj istražuje zločine komunističkog režima?
A koliko uopće u Hrvatskoj društava i udruga djeluje i radi na istraživanju komunističkih i partizanskih zločina, kako bi istina o ubojstvima Hrvata nakon Drugog svjetskog rata, napokon izišla na “svjetlo dana”?
Postavlja se i pitanje, da li uopće, i s kolikim iznosom novca, Hrvatska pomaže tim eventualnim društvima i udrugama u radu?
I zašto te udruge ne bi novac za svoj rad, kako bi istina o još uvijek nedovoljno istraženim jamama napunjenim Hrvatima napokon izišla na vidjelo, crpile iz Eu fondova? I npr., zašto im novac ne bi dao Soros?
Baš kao što se iz EU fondova financiraju raznorazne udruge, koje za cilj imaju promoviranje regionalne suradnje, odnosno promociju novokomponiranog bratstva i jedinstva s “braćom” Srbima, koji su upravo Hrvatima te iste jame i punili, baš kao i njihovi današnji simpatizeri.
Koji su dlaku od 90-tih naovamo promijenili, ali ćud neće nikada!
Tko financijski pomaže rad hrvatskih udruga?
Gdje su ti ljudi u Hrvatskoj, ta hrvatska društva i udruge, koje bi se trebale baviti time kako bi desetljećima skrivane komunističke i partizanske poratne žrtve napokon dobile dostojne grobne humke, na stratištima gdje su ih mrzitelji svega hrvatskoga klali kao jagnjad, i potom ubacivali u skrivene jame?
Gdje su te udruge, koje bi se trebale pobrinuti da se na brojnim skrivenim grobovima nevinih Hrvata, koji su bili krivi i ubijani samo zato što su tu istu Hrvatsku voljeli, po prvi put začuje “Oče naš” i “Zdravo, Marijo”?
Dobivaju li i hrvatske udruge novac od istih, od kojih ga dobivaju gay i lezbo udruge?
Gdje su te udruge, koje će se založiti za to da na skrivenim hrvatskim grobovima, nakon više od pola stoljeća, zatreperi svijeća, u spomen na njihove nevine duše, u spomen na njihov konačan spokoj, na njihov mir uz svećenički blagoslov?
Djeluju li te udruge i društva na području Hrvatske, Slovenije i BiH, i financira li ih itko, kao što “netko” financira razne aktiviste, poput gay i lezbo udruga i poput udruge u sklopu Koalicije za sekularizam, odnosno Žensku mrežu Hrvatske, baš kao i sve ostale antihrvatske udruge i raznorazne antihrvatske aktiviste, kao i antihrvatske internet portale, antihrvatske medije i sve ostale, a koji su svoju ulogu u hrvatskom društvu profesionalizirali i ona im je postala itekako dobar izvor zarade.
Pa, zašto i njih ne bi možda mogao financirati Soros? Ili isti onaj tko financira razne Domine, Babe, Teršelićke, Pusiće, Goldsteine i njihove antihrvatske aktivnosti?
Antikristi i masoni, komunisti, ovi-oni…
Zašto nitko od brojnih darežljivih donatora, ne želi financirati hrvatska društva i udruge, čiji se članovi zalažu za dostojan pokop i za dostojno obilježavanje grobišta svih onih koji su poginuli od komunističke, partizanske, srpske, orijunaške, KOS-ove, OZN-ine ili UDB-aške ruke?
Zašto? Pa, odgovor stoji u gornjoj rečenici. Zato jer su svi ovi pobrojeni, koji Hrvate mrze – ujedinjeni, i svi se nalaze na jednoj, antihrvatskoj strani, dok se na drugoj strani, onoj istinskoj hrvatskoj i domoljubnoj, nalaze samo neujedinjeni Hrvati.
Pa zar nije napokon došlo vrijeme da se to promijeni? Pogotovo tri mjeseca prije Izbora 2011.
Da li Dan hrvatskog osviještenja i ujedinjenja napokon dolazi?
Petra Jurčević
