Pas koji više spava, ne donosi omiljenu igračku ili se ne raduje šetnji kao inače može djelovati tužno. Međutim, vrlo slične promjene mogu biti posljedica običnog umora, straha, stresa, boli ili zdravstvenog problema. Najvažnije je usporediti njegovo ponašanje s onim što je za njega uobičajeno.
Normalan umor uglavnom ima jasan razlog. Pas se može povući na spavanje nakon duge šetnje, igre, putovanja, boravka među većim brojem ljudi ili dana ispunjenog novim podražajima. Nakon odmora trebao bi se vratiti uobičajenom ponašanju, normalno jesti i piti, reagirati na vlasnika te pokazati zanimanje za šetnju, hranu ili igračku.
Štenci, stariji psi i pojedine pasmine prirodno spavaju više od vrlo aktivnih odraslih pasa. Više odmora očekivano je i tijekom velikih vrućina, kada psu ne treba nametati fizičku aktivnost. Problem je iznenadna promjena, primjerice kada inače razigran pas bez očitog razloga počne većinu dana ležati i teško ga je zainteresirati za aktivnosti koje voli.
Možda će vas zanimati
Stres se često prepoznaje po kombinaciji tjelesnih signala i ponašanja. Pas može dahtati iako mu nije vruće i nije se kretao, često zijevati, oblizivati usne, hodati amo-tamo, drhtati ili pokušavati pobjeći i sakriti se. Uši mogu biti povučene unatrag, rep spušten ili podvučen, tijelo ukočeno, a u očima se može vidjeti više bjeloočnice nego inače.
Kod jačeg ili dugotrajnijeg stresa mogu se pojaviti gubitak apetita, proljev, učestalije obavljanje nužde, cviljenje, lajanje, destruktivno ponašanje ili povlačenje od ljudi. Neki psi traže stalnu blizinu vlasnika, dok drugi žele da ih se ostavi na miru. Režanje, pokazivanje zuba ili pokušaj ugriza također mogu biti završni znakovi da se pas dugo osjećao ugroženo i da mu je potreban prostor. Kažnjavanje takvih upozorenja može povećati stres i rizik od ugriza.
Za razliku od običnog umora, stres je često povezan s određenom situacijom. Može se pojaviti tijekom grmljavine, vatrometa, vožnje automobilom, posjeta veterinaru, dolaska gostiju, promjene doma ili svakodnevne rutine. Promatranjem trenutka u kojem ponašanje počinje lakše je otkriti okidač.
Vlasnici ponekad kažu da je njihov pas tužan ili depresivan. Psi mogu pokazivati ponašanje koje nalikuje ljudskoj tuzi, osobito nakon smrti vlasnika ili druge životinje, odlaska člana obitelji ili velike promjene u domu. Mogu više spavati, slabije jesti, tražiti nestalu osobu, cviljeti, tražiti dodatnu pažnju ili djelovati neuobičajeno povučeno.
Ipak, „tužan izgled” sam po sebi nije dovoljan za zaključak. Spuštene uši, mirno ležanje i manjak interesa mogu pratiti i bolove, temperaturu, probavne probleme, bolesti srca, hormonalne poremećaje ili probleme sa zglobovima. Zbog toga promjenu ponašanja ne treba automatski pripisati emocijama, osobito kada nema jasnog događaja koji bi je mogao objasniti. RSPCA upozorava da promjene poput skrivanja, pretjeranog dahtanja ili povlačenja mogu značiti da je pas pod stresom, ali i da je bolestan ili ozlijeđen.
Dobar način razlikovanja običnog umora od problema jest ponuditi psu nešto što inače voli. Umoran pas može ostati ležati, ali će često podignuti glavu, reagirati na poziv, prihvatiti poslasticu ili se zainteresirati kada čuje povodac. Letargičan pas djeluje neuobičajeno usporeno, teško ustaje, ne pokazuje zanimanje ni za omiljene aktivnosti ili se nakon odmora ne vraća u normalno stanje.
Kod prolaznog stresa psu treba omogućiti mirno i sigurno mjesto na kojem ga nitko neće uznemiravati. Dobro je ukloniti ga iz neugodne situacije, govoriti smirenim tonom i zadržati što uobičajeniji raspored hranjenja, šetnje i spavanja. Ne treba ga prisiljavati na kontakt, grljenje ili suočavanje s onim čega se boji.
Još tema koje vrijedi pročitati
Veterinaru se treba javiti kada je promjena energije nagla, izražena ili traje bez jasnog poboljšanja. Posebno su zabrinjavajući odbijanje hrane, povraćanje, proljev, pojačano pijenje ili mokrenje, otežano disanje, šepanje, bolan ili napuhan trbuh, blijede desni, slabost, dezorijentiranost ili kolaps. Kod takvih znakova nije dovoljno pretpostaviti da je pas samo tužan ili umoran.
Najpouzdaniji pokazatelj nije jedna poza ili jedan neobičan dan, nego promjena u odnosu na uobičajeno ponašanje psa. Vlasnik koji zna koliko njegov pas inače jede, spava, hoda i traži kontakt najlakše će prepoznati kada se iza mirnoće krije nešto više od potrebe za odmorom.
