Uoči nadolazeće turističke sezone, očekivanja sezonskih radnika u pogledu mjesečnih primanja dosegnula su nove visine, što potvrđuju najnoviji rezultati istraživanja tvrtke Alma Career Croatia. Prema podacima prikupljenim putem brenda MojPosao, konobari ove godine za sezonski rad priželjkuju prosječnu neto plaću od 1.590 eura, što je čak četvrtinu više od iznosa koji zarađuju izvan sezone. Još snažniji skok u očekivanjima vidljiv je kod kuhara koji u prosjeku traže 1.978 eura neto, dok recepcioneri ciljaju na iznos od 1.486 eura mjesečno. Ovakvi zahtjevi predstavljaju značajan pritisak na poslodavce, ali i jasan pokazatelj koliko radnici cijene svoj trud u najintenzivnijem razdoblju godine.
Iako ugostitelji naglašavaju kako isplata traženih iznosa tijekom samog vrhunca ljeta vjerojatno neće biti upitna, problem nastaje u održivosti takvih primanja tijekom ostatka godine. Vedran Jakominić, potpredsjednik Nacionalne udruge ugostitelja, upozorava na takozvanu zlu kob hrvatskog turizma koja se očituje u činjenici da se čitava nacionalna strategija oslanja na svega tri mjeseca ekstremnog angažmana. Prema njegovim riječima, sezonski je posao izrazito stresan i težak, no nakon devedeset dana intenzivnog rada sve naglo staje, dok radnici očekuju stabilna primanja kroz svih dvanaest mjeseci. Takva dinamika prisiljava ugostitelje na podizanje cijena tijekom ljeta kako bi pokrili troškove hladnog pogona u ostatku godine, što u konačnici dodatno potiče inflacijske pritiske.
Nezadovoljstvo sindikata i problem “sive zone” kod isplate plaća
Dok radnici projiciraju visoke iznose, sindikalni predstavnici upozoravaju na duboke strukturne probleme u kolektivnom pregovaranju. Eduard Andrić, predsjednik Sindikata ugostiteljstva i turizma, izražava nezadovoljstvo prijedlogom granskog kolektivnog ugovora prema kojemu bi bruto plaće za najsloženije poslove iznosile tek između 1.060 i 1.200 eura. Naglašava kako je Vladino podizanje minimalca na 1.050 eura dovelo do opasnog smanjivanja razlike između jednostavnih i složenih poslova, što djeluje demotivirajuće na kvalificirani kadar. Poseban problem predstavlja praksa u manjim objektima gdje se radnici često prijavljuju na minimalni iznos, dok im se ostatak dogovorene plaće isplaćuje netransparentno, odnosno na ruke.
Dodatan razlog za nezadovoljstvo domaćih radnika je i velika razlika u primanjima unutar istih hotelskih lanaca ovisno o zemlji u kojoj posluju. Andrić ističe primjer u kojem radnik u stranom lancu u Hrvatskoj zarađuje oko 1.300 eura, dok za isti posao u Austriji prima dvostruko veći iznos. Kao rješenje predlaže se porezna reforma koja bi uključivala podizanje neoporezivog odbitka na razinu minimalne plaće te uvođenje jasnih koeficijenata složenosti poslova. Time bi se minimalna plaća koristila kao osnovica koja bi se množila s definiranim faktorom za konobare, recepcionere i kuhare, čime bi se dugoročno suzbilo sivo tržište rada i osigurala veća stabilnost za zaposlene.
Smještaj i kratko trajanje posla ostaju najveće prepreke za radnike
Osim same visine osobnog dohotka, radnici su kao ključne nedostatke sezonskog angažmana izdvojili uvjete stanovanja i nesigurnost zaposlenja. Čak 42 posto ispitanika smatra kako su neadekvatan smještaj ili potpuni izostanak organiziranog stanovanja najveće prepreke pri odluci o odlasku na sezonu. Odmah iza toga slijedi problem ograničenog trajanja posla, što stvara egzistencijalnu nesigurnost nakon završetka ljetnih mjeseci. Svaki treći radnik pritom naglašava kako intenzivan tempo rada u sezoni često nije praćen adekvatnom financijskom kompenzacijom, što dovodi do osjećaja potplaćenosti unatoč naizgled visokim iznosima.
Kada se analizira sektor u kojem se sezonski rad najčešće odvija, ugostiteljstvo i dalje drži uvjerljivo prvo mjesto s 59 posto udjela u radnom iskustvu ispitanika. Slijede turizam i prodaja, dok se značajan dio sezonaca pronalazi i u poslovima održavanja te logistike. Iako je interes za rad na obali i dalje prisutan, očito je da će budući uspjeh hrvatskog turizma ovisiti o spremnosti poslodavaca da investiraju prvenstveno u ljudske resurse i cjelogodišnju održivost, a ne isključivo u infrastrukturne objekte. Bez rješavanja pitanja smještaja i poreznog rasterećenja rada, jaz između očekivanja radnika i realnih mogućnosti tržišta nastavit će se produbljivati.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
