Komentar na evanđelje i čitanja 22. nedjelje kroz godinu

1

Jr 20,7-9

7Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. 8Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: “Nasilje! Propast!” Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. 9I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al’ tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.

Rim 12,1-2

Oglas

1Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. 2Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

Mt 16,21-27

21Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. 22Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” 23Isus se okrene i reče Petru: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” 24Tada Isus reče svojim učenicima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 25Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. 26Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? 27Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.”

—————————————————————————————————————————————

Tumačenje:

Čitanja 22.nedjelje kroz godinu dozivaju nam u pamet vjeru kao glavnu temu. Nije lako očuvati vjeru. Bog iskušava i to koji put naprosto izvan svakog očekivanja čovjeka koji u njega vjeruje. U prvom čitanju prorok Jeremija je izvrgnut iskušenju. Prorok dolazi u iskušenje da se odreče svoga poslanja. No ipak ga prihvaća jer se Bogu ne može trajno odolijevati. Proročko poslanje povezano je i sa onim neugodnim stranama kao da primjer da je čovjek koji govori o Bogu mnogima na podsmijeh, ismijavanje i ruganje. Opasnost je tu da se želi pobjeći od Božjeg poziva gledajući omalovažavanje mnogih. Vjera je stvarnost koja je uvijek stavljena na kušnju zbog ljudske, a ne Božje logike.

U drugom čitanju iz poslanice Rimljanima apostol Pavao poziva sve da  vjerom u Isusa Krista i njegovom logikom preobražavaju svoje shvaćanje, ponašanje i prosuđivanje drugih ljudi. Čime ih na to želi svratiti? Milosrđem Božjim. Vjera u Božje milosrđe može preobraziti naše shvaćanje i prosuđivanje drugih ljudi. Ono što je za mene osobno najtragičnije, kada se ljudi u službi Crkve ne vode Isusovom logikom. Ili možda bolje rečeno da apostol želi poručiti da vjerom u milosrđe Božje može se pobijediti logika ovoga svijeta. A kakva je to logika ovoga svijeta? Tražiti u drugome samo greške, ne vrednovati ga onako kako ga Bog vidi, iznositi samo loše strane, ocrnjivati, klevetati i pridavati veliku važnost samo izmišljotinama, nastojati drugoga samo istjerati i eliminirati iz svoje sredine. Ovo je logika „milosmrđa“ , logika suprotna milosrđu Božjem, a to je logika ovoga svijeta. Oni koji podržavaju takvu logiku samo na „milo smrde“, a u srcu su zapravo „leglo gujinje“ Ako tako postupate vaše pohađanje nedjeljne mise postala je mehanika bez srca, samo štovanje Boga na izvana. Zato apostol poziva sve da na svetoj misi nedjeljom prinose Bogu žrtvu ne mehanički, nego srcem „kao svoje duhovno bogoslužje“. Ono što se srcem čini ima pred Bogom najveću vrijednost, jer on gleda u srce a ne očima na izvana kao čovjek.Preobražujte se, dragi sugrađani, „obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja“, a ne ljudska.

U evanđelju apostol Petar je zakazao. Nakon što je prošle nedjelje briljirao u priznaju pred svima tko je Isus, danas mu učitelj govori: “Odlazi od mene, Sotono!“ Božji naum je bio da Isusovim dolaskom na svijet Bog spasi taj isti svijet mukom,smrću i uskrsnućem. Petar nije shvaćao taj Božji naum, nego je prosuđivao ljudski. Zato mu je i Isus poručio da ne čini dobro što ga odgovara od plana spasenja. I Petar naših dana, barem prema dojmovima vjernika s kojima sam u kafiću razmjenjivao mišljenje, briljirao je u našim očima dolaskom u Hrvatsku i probudio vjeru u mnogim mladima na trgu bana Jelačića. U isto vrijeme, isti Petar naših dana, nakon slučaja zamršenih imovinsko-pravnih odnosa prema pisanju medija , gledano svakodnevnom ljudskom logikom, zaslužio je da mu se kaže:“Odlazi od mene Sotono!“ Isus je „suspendirao Petra na jednu minutu“ da se vrati na put Božjeg nauma, a ostavi ljudsku logiku i ljudske zakone. Kome će Petar uputiti žalbu kad mu je Isus uputio one riječi? Vjera je stvarnost koja je podložna iskušenjima, koja se mogu nadvladati vjerom u milosrđe Božje. Na 22.nedjelju ujedno je i blagdan svetog Augustina, čovjeka koji je imao buran život. Živio je ljudskom logikom u nečistoći i bludnosti skoro kao oni koji svakodnevno odlaze na Zrće, pa misle tamo nešto i „ubosti“. Kad se obratio i kad je „preobrazio svoju pamet“ i kad je razabrao što je volja Božja, nije više imao potrebu bježati od svoga poziva kao prorok u prvom čitanju. Tada je mogao iz vlastitog iskustva zapisati ove riječi:

Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio da uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom.”

I na kraju da poručim svim našim sugrađanima, a i šire da se oslobode onoga ljudskoga „milosmrđa“i mentaliteta da „ samo smrde na dobro“ koje iskazuju svakodnevno bez srca prema svojim bližnjima i da se preobražavanjem svoje pameti upute prema Božjem milosrđu i Božjem shvaćanju i prosuđivanju.

                                                                                                                                                             NjaM