Milan Čanić-Bićo, čovjek koji je živio za Hrvatsku

0

Povodom smrti brigadira Milana Čanića-Biće(92) u dvorani Pučkog otvorenog učilišta „dr. Ante Starčević“ održana je danas komemoracija. Uz obitelj Čanić na komemoraciji su sudjelovali brojni Bićini suborci, generali Mirko Norac i Frane Tomčić te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata. O Bići su govorili brigadir Ante Došen Tun, jedan od zapovjednika 9. gardijske brigade „Vukovi“, pukovnik Milan Franić, dopredsjednik Udruge ratnih veterana 9. gbr. Vukovi“ i izaslanik župana ličko-senjskog Ernesta Petryja i gradonačelnika Karla Starčevića pukovnik Pajo Brkljačić.

Brigadir Ante Došen-Tun prisjetio se činjenice  da je pokojni Milan Čanić Bićo bio najstariji dragovoljac koji se netom prije izbijanja Domovinskog rata uključio u redove 118. brigade ZNG Gospić.

-Na formiranje Milana Čanića kao osobe treba reći kako je Bićo bio u nepreglednoj koloni izbjeglica koja se kretala prema Bleiburgu u proljeće 1945. godine. Vidio je sve strahote odmazde, likvidacije i mučenja poražene vojske, a preživio je samo zato što je bio dječak. Nakon prvih demokratkih izbora 1990. godine znao je govoriti:“Rat je tu, treba se spremati“! Iako već u ’60-im godinama Bićo nas je sve zadivio svojom hrabrošću, domoljubljem i inteligencijom. U obranu svojega grada krenuo je s lovačkom puškom jer drugoga oružj tada nije niti bilo. Svakodnevno je obilazi prvu crtu bojišnice, bodreći i motivirajući sve nas. Ubrzo postaje pomoćnik zapovjednika za logistiku 118. brigade ZNG, a potom prelazi u 9. gardijsku brigadu „Vukovi“ kao pomoćnik zapovjednika brigade Mirka Norca. Sudionk je svih akcija i operacija Hrvatske vojske na ličkoj bojišnici, govorio je brigadir Ante Došen Tun, dugogodišnji Bićin prijatelj i suborac koji pamti mnoge Bićine riječi.

VRO „Oluja“ zatekla je Milana Čanića-Biću u mirovinu, ali se istoga dana stavio na raspolaganje svojoj bivšoj postrojbi, o čemu je više govorio dopredsjednik Udruge ratnih veterana 9. gbr. „Vukovi“ pukovnik Milan Franić.

-Bićo je plijenio svojom mirnoćom, životnim iskustvom i hrabrošću. U svim akcijama i operacijama uvijek je bio s puškom u ruci  tamo gje je bilo  najteže. Iznimno časno je obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika brigade za logistiku, često ističući kako je  od presudne važnosti činjenica da vojnik bude dobro naoružan, opremljen i sit kako bi ratovao. Prvoga dana VRO „Oluja“ na prvoj crti pogiba Bićin nećak Ivan Čanić-Baja, zapovjednik 118.  Domobranske pukovnije Gospić. Ova tragedija ga je teško pogodila, ali nije pokolebala. Bio je suosnivač i dopredsjednik naše udruge, iznimno važan za naše projekte i spomenik poginulim braniteljima na Ljubovu, istaknuo je pukovnik Milan Franić.

U ime župana Ernesta Petryja, gradonačelnika Karla Starčevića i u svoje osobno od Milana Čanića oprostio se njegov suborac i prijatelj pukovnik Pajo Brkljačić.

-Biću smo svi zvali „striče Bićo“, kao dobrog prijatelja i časnika koji je u ovome ratu svim nedaćama i tragedijama prkosio hrabro i stoički. Bio je veliki vojnik koji je živio za svoju obitelj, grad Gospić i Hrvatsku. Takvog Biću  moramo pamtiti. Nakon rata posvetio se lovu  i šetnjama kroz prirodu. Ali posvetio se i skrbi o braniteljima i svojim suborcima. Imao je samo jedan san-slobodu koju je ostvario kao „prvi među jednakima“, naglasio je pukovnik Pajo Brkljačić.

Milan Čanić-Bićo sahranjen je uz vojne počasti na Gradskom groblju Svete Marije Magdalene u Gospiću.

L.O.