Hrvatsko gospodarstvo u idućim bi godinama moglo rasti znatno brže od prosjeka eurozone, pokazuju procjene Međunarodnog monetarnog fonda koje prenosi Euronews.
Prema posljednjem izvješću World Economic Outlooka, gospodarstvo europodručja od 2027. do 2031. trebalo bi rasti prosječno 1,2 posto godišnje. Europska unija u cjelini trebala bi ostvariti nešto bolji prosjek, oko 1,4 posto godišnje.
Hrvatska je, prema tim procjenama, na 13. mjestu među europskim gospodarstvima, s očekivanim prosječnim rastom od 2,55 posto godišnje. To je više nego dvostruko brže od prosjeka eurozone, ali i dalje ispod očekivanog rasta globalnog gospodarstva, koje bi u istom razdoblju trebalo rasti oko 3,2 posto godišnje.
Možda će vas zanimati
MMF očekuje da će nekoliko manjih europskih država u idućim godinama ostvarivati posebno snažan rast. Na vrhu ljestvice nalazi se Malta, za koju se predviđa prosječan godišnji rast od gotovo četiri posto.
Među najbrže rastućim gospodarstvima spominju se i Kosovo, Ukrajina, Srbija i Moldavija. Kosovo bi, prema procjenama, trebalo rasti oko četiri posto godišnje, potaknuto domaćom potrošnjom, javnim ulaganjima, doznakama iz dijaspore i mladom radnom snagom.
Srbija bi trebala ostvarivati prosječan rast od oko 3,5 posto godišnje. Jedan od važnijih pokretača rasta trebao bi biti investicijski ciklus povezan s pripremama za Expo 2027. u Beogradu, uz ulaganja u prometnu infrastrukturu, željeznice i urbanu obnovu.
Ukrajini se predviđa rast od oko 3,8 posto godišnje, ali ta se procjena temelji na pretpostavci postupnog završetka rata i početka velike obnove zemlje. Ako se rat nastavi dulje od očekivanog, izgledi bi mogli biti znatno slabiji.
MMF upozorava da Europu općenito čeka razdoblje sporijeg rasta zbog visokog javnog duga, starenja stanovništva, slabe produktivnosti, visokih troškova energije i geopolitičke neizvjesnosti.
Za Hrvatsku su prognoze i dalje relativno povoljne u usporedbi s eurozonom, no one istodobno pokazuju da će dugoročniji rast ovisiti o produktivnosti, investicijama, korištenju europskih sredstava i sposobnosti gospodarstva da se nosi s manjkom radne snage.
