Dana 18. srpnja 1918. godine u malom selu Mvezo u Južnoafričkoj Republici rođen je Nelson Rolihlahla Mandela, čovjek koji će desetljećima kasnije postati simbol borbe za slobodu, jednakost i pomirenje. Njegov životni put jedan je od najnevjerojatnijih u modernoj povijesti – od političkog zatvorenika koji je gotovo tri desetljeća proveo iza rešetaka do prvog crnog predsjednika Južnoafričke Republike i dobitnika Nobelove nagrade za mir.
Mandela se danas smatra jednom od najutjecajnijih osoba 20. stoljeća, a njegov rođendan obilježava se diljem svijeta kao Međunarodni dan Nelsona Mandele, koji su Ujedinjeni narodi proglasili u njegovu čast.
Rođen je u kraljevskoj obitelji naroda Thembu, dijela naroda Xhosa. Na rođenju je dobio ime Rolihlahla, koje se često prevodi kao “onaj koji izaziva nevolje”. Ime Nelson dobio je kasnije u osnovnoj školi od svoje učiteljice, što je tada bila uobičajena praksa u britanskim kolonijama.
Možda će vas zanimati
Nakon školovanja upisao je studij prava, gdje se prvi put ozbiljnije uključio u politički život. Već kao mladi odvjetnik počeo je pružati pravnu pomoć crnim Južnoafrikancima koji su svakodnevno bili izloženi diskriminaciji. Upravo ga je tada sve više počela zabrinjavati politika apartheida.
Apartheid je bio sustav rasne segregacije koji je službeno uveden 1948. godine. Bijela manjina donijela je zakone kojima je crnom stanovništvu ograničeno gotovo svako osnovno pravo. Crnci nisu mogli slobodno birati mjesto stanovanja, školovanja ili zaposlenja, a bili su isključeni iz političkog života države.
Mandela se priključio Afričkom nacionalnom kongresu (ANC), pokretu koji se borio protiv takvog sustava. U početku je zagovarao isključivo mirne prosvjede, štrajkove i građanski neposluh, no nakon što su vlasti nasilno gušile prosvjede i ubijale civile, dio vodstva ANC-a odlučio je osnovati svoje oružano krilo. Mandela je bio među njegovim osnivačima i zagovarao je sabotaže državne infrastrukture, ističući da su mirni načini borbe iscrpljeni.
Vlasti su ga ubrzo počele smatrati jednim od najvećih neprijatelja države. Uhićen je 1962. godine, a dvije godine poslije, nakon poznatog Rivonia procesa, osuđen je na doživotni zatvor zbog sabotaže i pokušaja rušenja tadašnjeg režima.
Najveći dio svoje 27-godišnje zatvorske kazne proveo je na zloglasnom otoku Robben Island, gdje je od 1964. do 1982. bio zatvoren u maloj ćeliji bez kreveta i osnovnih uvjeta za život. Nakon toga premješten je u zatvor Pollsmoor, a posljednje dvije godine kazne proveo je u zatvoru Victor Verster, odakle je 11. veljače 1990. godine pušten na slobodu. Tijekom zatočeništva zatvorenici su svakodnevno obavljali težak fizički rad u kamenolomu, a kontakti s obitelji bili su strogo ograničeni.
Unatoč tome, Mandela nije odustajao od svojih uvjerenja. Tijekom godina postao je simbol otpora ne samo u Južnoafričkoj Republici nego i diljem svijeta. Brojne države uvele su sankcije tadašnjem režimu, a kampanja “Free Nelson Mandela” prerasla je u jedan od najvećih međunarodnih pokreta za zaštitu ljudskih prava.
Njegovo oslobađanje 11. veljače 1990. prenosile su televizije diljem svijeta. Milijuni ljudi pratili su trenutak kada je nakon gotovo tri desetljeća izašao iz zatvora držeći za ruku suprugu Winnie.
Još tema koje vrijedi pročitati
Umjesto poziva na osvetu, Mandela je izabrao put pomirenja. Započeo je pregovore s tadašnjim predsjednikom Frederikom Willemom de Klerkom o mirnom ukidanju apartheida i uspostavi demokratske države u kojoj će svi građani imati jednaka prava bez obzira na boju kože.
Njihovi pregovori doveli su do prvih demokratskih izbora u povijesti Južnoafričke Republike 1994. godine. Mandela je uvjerljivo pobijedio i postao prvi crni predsjednik države.
Njegov mandat obilježili su pokušaji nacionalnog pomirenja. Umjesto obračuna s političkim protivnicima, inzistirao je na zajedničkoj budućnosti crnog i bijelog stanovništva. Osnovana je Komisija za istinu i pomirenje koja je istraživala zločine počinjene tijekom apartheida, s ciljem otkrivanja istine i poticanja nacionalnog pomirenja.
Jedan od najpoznatijih trenutaka njegova predsjedničkog mandata dogodio se tijekom Svjetskog prvenstva u ragbiju 1995. godine. Mandela je odjenuo dres reprezentacije Springboksa, koju je velik dio crnog stanovništva dotad smatrao simbolom apartheida. Tim potezom poslao je snažnu poruku zajedništva, a taj je događaj kasnije poslužio kao inspiracija za film Invictus, u kojem ga je utjelovio Morgan Freeman.
Za doprinos mirnom završetku apartheida Mandela i Frederik Willem de Klerk zajedno su 1993. godine dobili Nobelovu nagradu za mir.
Nakon isteka predsjedničkog mandata 1999. godine povukao se iz aktivne politike, ali je nastavio djelovati kroz humanitarne projekte. Posebno se posvetio borbi protiv siromaštva, razvoju obrazovanja i podizanju svijesti o HIV-u i AIDS-u, bolesti koja je u to vrijeme teško pogađala afrički kontinent.
Nelson Mandela preminuo je 5. prosinca 2013. godine u dobi od 95 godina. Njegovom posljednjem ispraćaju prisustvovali su brojni svjetski državnici, članovi kraljevskih obitelji i predstavnici međunarodnih organizacija, što je još jednom pokazalo koliki je ugled uživao diljem svijeta.
Danas se Mandela smatra jednim od najvećih boraca za ljudska prava u modernoj povijesti. Njegove poruke o pomirenju, jednakosti i dijalogu i dalje se citiraju, a njegov život često se navodi kao primjer kako se i nakon desetljeća nepravde može graditi društvo bez osvete.
Svake godine 18. srpnja obilježava se Međunarodni dan Nelsona Mandele, a Ujedinjeni narodi pozivaju ljude da toga dana posvete 67 minuta volontiranju ili pomaganju drugima. Tih 67 minuta simbolizira 67 godina njegova javnog djelovanja u službi čovječanstva, koliko je, prema procjeni UN-a, Mandela posvetio borbi za ljudska prava, slobodu, jednakost i dostojanstvo svih ljudi.
