
Dana 14. srpnja 1789. godine dogodio se jedan od najvažnijih događaja u svjetskoj povijesti. Parižani su zauzeli tvrđavu-zatvor Bastille, simbol apsolutne moći francuskog kralja. Taj čin nije bio samo napad na jednu građevinu nego događaj koji je postao simboličan početak Francuske revolucije, procesa koji je iz temelja promijenio Francusku, Europu i političku povijest svijeta.
Iako se u Bastille toga dana nalazilo samo sedam zatvorenika, njezin je pad postao simbol borbe protiv tiranije, nepravde i apsolutističke vlasti. Zato se 14. srpnja i danas slavi kao nacionalni praznik Francuske.
Francuska je krajem 18. stoljeća bila u dubokoj krizi. Država je godinama gomilala dugove zbog skupih ratova, među kojima je bila i pomoć američkim kolonijama u njihovoj borbi za neovisnost. Kraljevski dvor u Versaillesu trošio je golema sredstva na raskošan način života, dok je običan narod sve teže dolazio do hrane.
Posebno težak udarac stigao je nakon loših žetvi 1788. godine. Cijena kruha, osnovne životne namirnice, naglo je porasla, a mnoge obitelji nisu imale dovoljno novca ni za najosnovnije potrebe. Glad, siromaštvo i nezaposlenost širili su nezadovoljstvo diljem zemlje.
Istodobno je društvo bilo izrazito nejednako. Plemstvo i svećenstvo uživali su brojne povlastice te uglavnom nisu plaćali poreze, dok je najveći teret bio na takozvanom Trećem staležu, odnosno običnim građanima, obrtnicima i seljacima. Upravo je taj osjećaj nepravde bio jedan od glavnih pokretača revolucije.
U proljeće 1789. kralj Luj XVI. sazvao je Državne staleže kako bi pokušao riješiti financijsku krizu. Međutim, predstavnici Trećeg staleža ubrzo su se proglasili Nacionalnom skupštinom i poručili da žele donijeti novi ustav. Sukob između kralja i predstavnika naroda postajao je sve ozbiljniji.
Kada je kralj počeo okupljati vojsku oko Pariza i smijenio popularnog ministra financija Jacquesa Neckera, mnogi su zaključili da planira silom ugušiti promjene. Grad je zahvatila panika, ali i odlučnost da se pruži otpor.
Ujutro 14. srpnja tisuće Parižana prvo su zauzele skladište oružja u kompleksu Invalides, gdje su zaplijenili desetke tisuća pušaka. Međutim, nedostajao im je barut, koji se nalazio upravo u Bastille.
Bastille je bila srednjovjekovna tvrđava s debelim kamenim zidovima, visokim kulama i pokretnim mostovima. Stoljećima je služila kao zatvor za političke protivnike, kritičare kralja i druge osobe koje su mogle biti zatočene bez suđenja kraljevom naredbom. Iako tada više nije imala veliku vojnu važnost, predstavljala je snažan simbol kraljevske samovolje.
Guverner Bernard-René de Launay pokušao je pregovarati s okupljenim građanima. Pregovori su trajali satima, no napetost je rasla. U jednom trenutku izbila je pucnjava. Tko je prvi zapucao nikada nije potpuno razjašnjeno, ali sukob se brzo pretvorio u višesatnu bitku.
Pobunjenici su uz pomoć dijela francuskih vojnika uspjeli dovući topove pred tvrđavu. Nakon nekoliko sati borbi, de Launay je shvatio da daljnji otpor nema smisla te je naredio predaju.
U napadu je poginulo oko 98 pobunjenika. Tijekom borbi poginuo je jedan branitelj, a nakon predaje razjarena masa ubila je još nekoliko članova posade, među kojima i guvernera de Launaya, čija je glava potom nošena ulicama Pariza na koplju kao simbol pobjede nad starim režimom.
Mnogi su očekivali da će u zatvoru pronaći stotine političkih zatvorenika. Umjesto toga, oslobođeno je samo sedam ljudi – četiri krivotvoritelja, dvojica psihički oboljelih muškaraca i jedan plemić, grof de Solages, koji je bio zatvoren na zahtjev vlastite obitelji. No broj zatvorenika nije bio važan. Ono što je Bastille predstavljala bilo je mnogo snažnije od onoga što se nalazilo iza njezinih zidina.
Vijest o padu Bastille munjevito se proširila Francuskom. Prema poznatoj povijesnoj predaji, kada su kralja Luja XVI. obavijestili o događajima u Parizu, upitao je: “Je li ovo pobuna?”, na što mu je vojvoda od La Rochefoucaulda navodno odgovorio: “Ne, sire. Ovo je revolucija.” Iako povjesničari nisu uspjeli potvrditi da je taj razgovor doista vođen, upravo je ta anegdota ostala jedan od najpoznatijih simbola početka revolucionarnog razdoblja.
Nakon tog dana kralj je bio prisiljen priznati novu političku stvarnost. Revolucija se proširila cijelom zemljom. Uslijedilo je ukidanje feudalnih privilegija, donošenje Deklaracije o pravima čovjeka i građanina te postupno rušenje starog poretka.
Francuska revolucija nije bila mirna. Slijedile su godine političkih sukoba, građanskih nemira i razdoblje poznato kao Vladavina terora, tijekom kojeg su tisuće ljudi pogubljene na giljotini. Među njima su bili i kralj Luj XVI. te kraljica Marija Antoaneta.
Unatoč nasilju koje je obilježilo dio revolucije, njezine ideje ostavile su golem trag. Načela slobode, jednakosti pred zakonom, građanskih prava i narodnog suvereniteta postupno su se proširila Europom i svijetom te snažno utjecala na razvoj modernih demokracija.
Sama Bastille nije dugo ostala stajati. Već nekoliko dana nakon njezina zauzimanja započelo je rušenje tvrđave. Kamenje od kojeg je bila izgrađena prodavano je kao suvenir, a dio je iskorišten za izgradnju mostova i drugih građevina. Danas se na njezinu mjestu nalazi Trg Bastille, jedan od najpoznatijih pariških trgova.
Dan Bastille i danas je najveći državni praznik Francuske. Svake godine 14. srpnja održava se velika vojna parada na aveniji Champs-Élysées u Parizu, kojoj prisustvuju predsjednik Republike i brojni strani državnici. Navečer se organiziraju vatrometi, koncerti i proslave diljem zemlje.
Više od dva stoljeća nakon pada Bastille, taj događaj ostaje jedan od najsnažnijih simbola borbe protiv apsolutne vlasti. Juriš na tvrđavu u kojoj se nalazilo samo sedam zatvorenika pokazao je da jedan događaj može promijeniti tijek povijesti te nadahnuti milijune ljudi diljem svijeta da se bore za slobodu, jednakost i građanska prava.


