Dana 25. srpnja 1978. u 23:47 sati u bolnici Oldham General u Engleskoj rođena je Louise Joy Brown, prva osoba na svijetu začeta postupkom izvantjelesne oplodnje. Na svijet je došla planiranim carskim rezom, bila je zdrava i težila približno 2,6 kilograma. Njezino rođenje predstavljalo je završetak višegodišnjeg rada britanskog znanstvenika Roberta Edwardsa, ginekologa Patricka Steptoea i embriologinje Jean Purdy te početak potpuno novog razdoblja reproduktivne medicine.
Louise je ubrzo u medijima prozvana prvom „bebom iz epruvete”, iako taj popularni naziv nije sasvim precizan. Jajna stanica njezine majke nije bila oplođena u epruveti, nego u laboratorijskoj posudi. Nakon oplodnje i početnog razvoja embrij je prenesen u maternicu, gdje se trudnoća nastavila prirodnim putem. Upravo zbog toga stručni naziv glasi izvantjelesna oplodnja ili in vitro fertilizacija, skraćeno IVF.
Njezini roditelji, Lesley i John Brown, godinama su pokušavali dobiti dijete. Lesley nije mogla zatrudnjeti prirodnim putem jer su joj jajovodi bili začepljeni. Jajnici su stvarali jajne stanice, ali one nisu mogle proći kroz jajovode i susresti se sa spermijima. U razdoblju prije razvoja IVF-a takva je dijagnoza za brojne parove značila da vjerojatno nikada neće imati biološko dijete.
Možda će vas zanimati
Bračni par Brown gotovo je desetljeće pokušavao ostvariti trudnoću prije nego što je upoznao Patricka Steptoea i Roberta Edwardsa. Postupak koji su im ponudili bio je eksperimentalan, a nijedan prethodni pokušaj nije završio rođenjem djeteta. Ipak, Lesley i John odlučili su prihvatiti priliku koja im se pružila.
Temelji tog medicinskog proboja počeli su se stvarati mnogo prije Louiseina rođenja. Robert Edwards, fiziolog i istraživač sa Sveučilišta Cambridge, još je krajem pedesetih godina počeo proučavati mogućnost oplodnje ljudske jajne stanice izvan tijela. Znanstvenici su već bili postigli određene rezultate na životinjama, ali rad s ljudskim reproduktivnim stanicama donosio je niz dodatnih bioloških i tehničkih poteškoća.
Edwards je morao utvrditi kako ljudska jajna stanica sazrijeva, u kojem je trenutku spremna za oplodnju te u kakvim se laboratorijskim uvjetima može spojiti sa spermijem i nastaviti razvijati. Bilo je potrebno pronaći odgovarajući hranjivi medij, održavati preciznu temperaturu i pratiti prve diobe stanica. Današnja reproduktivna medicina takve postupke provodi uz pomoć visoko razvijene tehnologije, ali pioniri IVF-a radili su u znatno skromnijim uvjetima.
Ključan trenutak dogodio se kada je Edwards počeo surađivati s Patrickom Steptoeom, ginekologom iz Oldhama. Steptoe je bio jedan od pionira laparoskopije, tada relativno nove metode kojom se pomoću tankog instrumenta mogla pregledati unutrašnjost trbušne šupljine. Njegova stručnost omogućila je liječnicima da iz jajnika uzmu zrelu jajnu stanicu bez velikog kirurškog zahvata.
Treća ključna članica ekipe bila je Jean Purdy, medicinska sestra, laboratorijska stručnjakinja i embriologinja. Dugo je njezin doprinos bio slabije poznat javnosti od rada Steptoea i Edwardsa, iako je bila uključena u gotovo sve faze istraživanja. Purdy je pratila razvoj embrija, organizirala rad laboratorija, razgovarala s pacijenticama i sudjelovala u stvaranju postupaka koji će poslije postati temelj IVF liječenja. Upravo je ona prva primijetila da se embrij iz kojeg će se razviti Louise počeo pravilno dijeliti.
Put do uspjeha bio je dug i pun neuspjelih pokušaja. Edwards, Steptoe i Purdy radili su s velikim brojem žena, ali trudnoće se nisu razvijale ili bi završile u ranoj fazi. Godine 1976. ostvarili su trudnoću nakon IVF postupka, no embrij se smjestio u jajovodu umjesto u maternici. Radilo se o izvanmaterničnoj trudnoći, koja se nije mogla nastaviti i predstavljala je ozbiljnu opasnost za pacijenticu.
Takvi neuspjesi potaknuli su ekipu da promijeni pristup. U ranijim pokušajima koristili su hormonsku stimulaciju kako bi dobili više jajnih stanica, no posumnjali su da bi umjetno izazvan hormonalni ciklus mogao utjecati na uvjete potrebne za prihvaćanje embrija. U slučaju Lesley Brown odlučili su pratiti njezin prirodni ciklus.
Još tema koje vrijedi pročitati
To je zahtijevalo iznimnu preciznost. Liječnici su morali odrediti trenutak u kojem će jajna stanica sazreti i izvaditi je neposredno prije prirodne ovulacije. Lesley je redovito davala uzorke mokraće kako bi ekipa mogla pratiti promjene u razinama hormona. Kada su procijenili da je došao pravi trenutak, Steptoe je laparoskopskim postupkom izvadio jednu zrelu jajnu stanicu.
Jajna stanica zatim je u laboratoriju spojena sa spermijima Johna Browna. Nakon oplodnje počela se dijeliti i razvijati u rani embrij. Jean Purdy pratila je prve stanične diobe, a embrij je nekoliko dana poslije prenesen u Lesleyinu maternicu. Postupak je proveden u studenome 1977. godine. Za razliku od prethodnih pokušaja, embrij se uspješno pričvrstio za sluznicu maternice i trudnoća se nastavila.
Liječnici su trudnoću pratili s velikim oprezom. Nitko nije mogao sa sigurnošću znati hoće li dijete začeto izvan tijela imati zdravstvenih ili razvojnih problema. Nije postojalo prethodno rođeno dijete na kojem bi se moglo temeljiti iskustvo, pa je svaki pregled imao veliku važnost.
Kako se približavao porod, zanimanje medija postajalo je golemo. Novinari iz brojnih zemalja pratili su obitelj Brown, liječnički tim i bolnicu. Pojavila su se i nagađanja o mogućim malformacijama, genetskim problemima i nepoznatim posljedicama postupka. Dio javnosti medicinski je napredak dočekao s oduševljenjem, dok su drugi upozoravali na etička pitanja i strahovali da znanost prelazi granice koje ne bi trebala prelaziti.
Zbog medicinskih razloga, ali i mogućnosti da liječnici izravno provjere stanje djeteta, odlučeno je da će Lesley roditi planiranim carskim rezom. Louise je rođena samo nekoliko minuta prije ponoći 25. srpnja 1978. Porod je obavio ginekolog John Webster, a odmah nakon rođenja potvrđeno je da je djevojčica zdrava i normalno razvijena.
Rođenje je izazvalo globalnu senzaciju. Fotografije Louise obišle su svijet, a izraz „beba iz epruvete” postao je dio svakodnevnog jezika. Ipak, najvažnija činjenica bila je vrlo jednostavna: dijete začeto izvantjelesnom oplodnjom nije se razlikovalo od drugih novorođenčadi. Time su uklonjeni neki od najvećih strahova koji su pratili eksperimentalni postupak.
Srednje ime Joy, što na engleskom znači radost, navodno je predložio Patrick Steptoe. Ime je odgovaralo osjećajima roditelja, ali i značenju koje je Louiseino rođenje imalo za milijune ljudi koji su se suočavali s neplodnošću. Ona više nije bila samo dijete jedne obitelji, nego dokaz da prepreke koje su se prije smatrale nepremostivima ipak mogu biti prevladane.
Medijska pozornost nije prestala nakon izlaska iz bolnice. Obitelj je dobivala velik broj pisama, među kojima su bile poruke podrške, zahvale neplodnih parova, ali i uvrede te prijetnje ljudi koji su IVF smatrali neprihvatljivim. Louise je odrasla svjesna da je način njezina začeća poznat cijelom svijetu, iako su joj roditelji pokušavali omogućiti što normalnije djetinjstvo.
Četiri godine poslije Lesley i John Brown dobili su još jednu kćer, Natalie, također začetu IVF postupkom. Natalie je 1999. godine postala prva osoba začeta izvantjelesnom oplodnjom koja je sama rodila dijete. Zatrudnjela je prirodnim putem, čime su dodatno ublažene bojazni da bi osobe začete IVF-om mogle imati problema s vlastitom plodnošću. Louise je također poslije postala majka, a njezina su djeca začeta prirodnim putem.
Uspjeh iz Oldhama doveo je do brzog razvoja reproduktivne medicine. Steptoe, Edwards i Purdy osnovali su Bourn Hall u blizini Cambridgea, koji je 1980. postao jedna od prvih klinika na svijetu posvećenih IVF liječenju. Ondje su nastavili usavršavati postupak i educirati liječnike i znanstvenike iz drugih zemalja.
Metode su se s vremenom znatno promijenile. Liječnici danas mogu kontrolirano stimulirati jajnike, prikupiti više jajnih stanica, pratiti embrije naprednim laboratorijskim sustavima te zamrznuti jajne stanice, spermije i embrije. Razvijen je i ICSI, postupak u kojem se jedan spermij izravno ubrizgava u jajnu stanicu, što je omogućilo liječenje brojnih slučajeva muške neplodnosti.
Napredak je otvorio i nova pitanja. Raspravljalo se o statusu zamrznutih embrija, doniranju jajnih stanica i spermija, surogatnom majčinstvu, genetskom testiranju embrija i dobi u kojoj bi se trebalo provoditi liječenje. Neka od pitanja iz sedamdesetih godina i dalje nisu dobila odgovore oko kojih postoji potpuni društveni konsenzus.
Robert Edwards 2010. godine dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za razvoj izvantjelesne oplodnje. Nobelov odbor istaknuo je da je njegov rad omogućio liječenje neplodnosti, zdravstvenog problema koji pogađa velik dio čovječanstva. Patrick Steptoe umro je 1988., a Jean Purdy 1985., pa nisu mogli biti uključeni u dodjelu jer se Nobelova nagrada ne dodjeljuje preminulim osobama. Edwards je ipak tijekom života naglašavao da uspjeh ne bi bio moguć bez njihovih doprinosa.
Louise Brown tijekom života nije postala liječnica ni znanstvenica. Vodila je uglavnom običan život, radila, udala se i dobila djecu. Upravo je ta običnost možda najsnažniji dio njezine priče. Djevojčica čijeg su se rođenja neki ljudi bojali odrasla je bez posljedica koje su joj unaprijed pripisivali i postala dokaz da način začeća ne određuje vrijednost, osobnost ili budućnost čovjeka.
Izraz „prva beba iz epruvete” danas zvuči kao dio daleke povijesti, ali 1978. predstavljao je događaj bez presedana. Do tog trenutka oplodnja ljudske jajne stanice izvan tijela i rođenje zdravog djeteta pripadali su području znanstvenih ambicija čiji je uspjeh bio neizvjestan. Rođenjem Louise Brown pokazalo se da IVF može funkcionirati i da se može razviti u stvarnu medicinsku terapiju.
Zato 25. srpnja nije važan samo kao rođendan jedne žene. To je datum koji je promijenio način na koji medicina razumije i liječi neplodnost. Louiseino rođenje ponudilo je mogućnost roditeljstva ljudima koji je prije nisu imali te pokrenulo razvoj područja koje je tijekom sljedećih desetljeća pomoglo milijunima obitelji.
Iza velikog medicinskog uspjeha nalazili su se godine istraživanja, brojni neuspjeli pokušaji, hrabrost pacijenata i upornost tima koji je radio unatoč znanstvenim, financijskim i društvenim preprekama. Kada je Louise Joy Brown rođena nekoliko minuta prije ponoći 25. srpnja 1978., liječnici nisu samo pomogli jednom paru da dobije željeno dijete. Otvorili su vrata novoj grani medicine i promijenili živote milijuna ljudi koji će tek doći nakon nje.
