U župi Svih Svetih, na blagdan Krštenja Gospodinova u subotu 11. siječnja, svečano je proslavljeno krštenje malenoga Ivana, petnaestog djeteta u obitelji Stipanović. Misno slavlje predvodio je Zdenko Križić, uz koncelebraciju mjesnog župnika don Borisa Vidovića i nadbiskupova tajnika don Renata Pudara.
U homiliji je nadbiskup govorio o blagdanu Krštenja Gospodinova kao pozivu na obraćenje i pripravu srca za susret s Bogom, naglasivši da Ivan Krstitelj ne poziva samo na izvanjsko čišćenje, nego na promjenu života. Istaknuo je kako grijeh ne djeluje samo moralno, nego i duhovno jer, kako je rekao, zamagljuje oči srca i čovjek tada ne vidi stvarnost onakvom kakva jest. Zato je, poručio je, potrebno pripremiti nutrinu kako bi se Boga moglo prepoznati i prihvatiti. Govoreći o odnosu Ivana Krstitelja i Isusa, nadbiskup je naglasio da Ivan Isusa nije prepoznao po izgledu, nego očima srca, jer je živio u budnosti i otvorenosti za Božje djelovanje, podsjetivši da se Boga ne susreće površno, nego u dubini vlastite nutrine.
Osvrnuvši se na Isusovo krštenje, mons. Križić je naglasio da Isusu krštenje nije bilo potrebno jer nema grijeha, ali ga prihvaća iz solidarnosti s ljudima. Poručio je da Isus nema grijeha, ali dolazi zbog grešnika i želi im biti posve blizu, čime se objavljuje Bog koji se ne udaljava od čovjeka, nego mu se približava i dijeli njegovu sudbinu. Govoreći o znakovima koji slijede nakon krštenja – otvaranju neba, silasku Duha Svetoga i glasu Očevu – istaknuo je da tim događajem završava udaljenost između Boga i čovjeka te da je, kako je rekao, završilo vrijeme Božje šutnje. Posebno je naglasio da se riječi koje se tada čuju ne odnose samo na Isusa, nego i na svakoga krštenika: „Ovo je moje dijete ljubljeno, u njemu mi sva milina“, dodavši da su to riječi Božjeg povjerenja i nade koje vrijede za cijeli život.
U završnom dijelu homilije nadbiskup se obratio roditeljima krštenoga djeteta, istaknuvši da krštenje nije tek obiteljski običaj, nego novo rođenje i dar identiteta, jer dijete postaje dijete Božje i član Crkve. U vremenu u kojem se život često promatra kao teret, naglasio je da ova obitelj svojim životom svjedoči kako je život dar, a ne slučajnost. Govoreći o obiteljskoj svakodnevici i roditeljskoj žrtvi, poručio je da se prava ljubav mjeri darivanjem, a ne osjećajima, podsjetivši da u Božjim očima nijedna neprospavana noć, nijedna briga i nijedna suza iz ljubavi nisu izgubljene. Zaključio je ohrabrenjem da se ne treba bojati života jer je on Božji dar koji, kako je rekao, puno više vraća od onoga što se u njega ulaže.
Prije završnoga blagoslova okupljenima se obratio župnik don Boris Vidović, zahvalivši nadbiskupu na dolasku, krštenju maloga Ivana i blizini koju je još jednom pokazao župnoj zajednici. U ime župe i obitelji Stipanović uputio mu je riječi zahvale te čestitao roditeljima na njihovu „da“ životu, potaknuvši ih da ostanu svoji, Božji originali, hrabri kao i do sada. Nadbiskup je u završnoj riječi još jednom čestitao obitelji te poručio da roditelji možda neće moći djeci pružiti sve materijalno, ali im mogu darovati ono najvažnije – ljubav, blizinu i sigurnost doma. Pozvao je sve roditelje da svoju djecu redovito prikazuju Bogu, podsjetivši da su im djeca darovana na povjerenje i da rastu pod sjenom Božjega blagoslova, zazvavši pritom Božju zaštitu na roditelje, dijete, kumove i cijelu zajednicu.
Maleni Ivan petnaesto je dijete u obitelji Marka i Lucije Stipanović, a u ovom svečanom trenutku pratila su ga njegova starija braća i sestre Lovre, Tamara, Jakov, Andrija, Tereza, Jeronim, Marta, Roza, Irena, Anita, Jelena, Josip i Beata te Rebeka iz nebeskoga doma. Kum na krštenju bio je Ivanov ujak Pave Ozretić.
