Hrvatski katolici još su pod dojmom dolaska Svetog Oca u lipnju u Hrvatsku. Mnogi su išli na susret s njim pod dojmom susreta sa pokojnim Ivanom Pavlom Drugim. No, već su mogli osjetiti nešto u zraku da ovo nije susret kao sa „našim papom“. To sam čuo iz usta mnogih ljudi. Ovaj osjećaj mnogih u zraku obistinio se samo dva mjeseca nakon njegovog odlaska iz Hrvatske. Mislili smo da je sa sobom odnio naklonost prema hrvatskom narodu i crkvi, a kad ono neki dan u novinama naslov o crkvenoj imovini u Dajli. Iako sam na prvi dojam pomislio da je papa sigurno u pravu jer je jednostavno papa i Petrov nasljednik, kasnijim razvojem događaja moglo se uočiti da se ne radi o naklonosti. Nakon nastupa na Hrvatskoj televiziji kancelara Porečko-pulske biskupije Ilije Jakovljevića i svih onih koji su nastupali u javnosti protiv papine odluke, službeni Vatikan poslao je crkvi u Hrvatskoj upozorenje da će protiv onih svećenika koji javno govore u medijima protiv pape i ove odluke biti kažnjeni crkvenim kaznama. Članak 38. hrvatskoga ustava jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli. Sada se pitam tko je taj lik koji svećenicima hrvatskim građanima smije zabranjivati slobodu izražavanja mišljenja mimo hrvatskoga ustava i zakona? Zar nije taj isti „naš papa“ u svom govoru u Hrvatskom narodnom kazalištu podržao slobodu izražavanja svoga mišljenja i pozvao vjernike da se ne ustručavaju u tome. Pitam se što se u međuvremenu dogodilo samo u periodu od dva mjeseca?
Postavlja mi se pitanje: Kakvi su sada odnosi između Hrvatske i Vatikana?
Odnosi između Petrove stolice i Hrvatske potječu iz daleke povijesti i nadam se da će ići daleko u budućnost. Sadašnja hrvatsko-vatikanska svađa oko crkvene imovine u Dajli samo je jedna epizoda, ali su odnosi dobri. Na tipično vatikansko-diplomatskom jeziku bi se reklo da su odnosi na nuli. Vatikan je ljut na hrvatsku vladu, koja se rastapala od pokazivanja navodne ljubavi prema Papi prije njegova dolaska, a sada donosi jednostrane protu-vatikanske odluke. Vlada Republike Hrvatske bila je stalno sigurno obavještavana o svim događajima vezanima za crkvenu imovinu u Dajli. Vatikan je sigurno u hrvatsko veleposlanstvo pri Svetoj Stolici slao dokumente o svim sastancima vezanima za rješavanje spora između Biskupije porečke i pulske te benediktinaca u Pragli oko nekretnina u Dajli. Zbog toga Vatikan izražava čuđenje reakcijama Vlade, koja je znala sve, a tek je sada reagirala. Zašto, ako se nije slagala s odlukama donesenima nakon pregovora Porečke biskupije i benediktinaca , nije odmah reagirala? Ili zašto nije reagirala na zaključke vatikanske komisije?
O svemu je bila pravodobno obavještavana. Zbog toga se u prvoj vatikanskoj izjavi ističe kako “žalosti činjenica što je instrumentalizirano i što se nastoji predstaviti spor u političkom i demagoškom ključu, kao da bi se željelo naškoditi Hrvatskoj”.
U drugoj vatikanskoj izjavi izražava se “živo čuđenje zbog toga što su donesene izvanredne mjere i što je predsjednica hrvatske Vlade izrazila namjeru da se tim problemom, koji je na srcu i Hrvatskoj i Svetoj Stolici, pozabavi u duhu suradnje“. Misli se na odluku hrvatskog Ministarstva pravosuđa o preuzimanju nekretnina u Dajli.
U Vatikanu drže kako su o svim pitanjima vezanima za spor oko crkvenih nekretnina pravodobno izvještavali hrvatsku vladu. Iz reakcija politike na izjave predstavnika Porečke biskupije proizlazi da hrvatska Vlada nije imala pojma o onome što se događalo s nekretninama.
U Vatikanu su “začuđeni” i ponašanjem porečke biskupije, a posebno nekim izjavama protiv Pape. Može li se očekivati i ostavka biskupa Ivana Milovana kako to prognoziraju neka hrvatska glasila. Odgovor? Najprije šutnja, a onda odgovor: objavljene su dvije izjave o slučaju. Kancelar biskupije naglo je završio na godišnjem odmoru i čak je prognan iz istarske crkve pišu neki mediji. Obični ljudi naklonjeni crkvi u ovom slučaju ne vide ništa pozitivno. Što vide? Gramzivost i pretjeranu težnju za novcem u najvišim strukturama crkve. Kao da je crkva zaboravila na svoje temeljno poslanje da služi običnom čovjeku, koji je daleko od visoke politike i vatikanskih zakulisnih igara? Mnogi vjernici u crkvi sve manje prepoznaju svećenike koji se bore za svoje vjernike po evanđelju koje je propovijedao Isus. U komentarima surfera na internetu u ovom slučaju moglo se pročitati svašta. Jedan komentar mi je ostao u sjećanju kad je kancelar Ilija Jakovljević čitav slučaj prijavio Državnom odvjetništvu, jer je navedeno da se 4 milijuna eura treba biskupija uplatiti na račun u Njemačkoj. Komentar je glasio: „Caru carevo, bogu božje, a papino na račun u Njemačkoj“. Eto, što hrvatski katolici misle o ovom svemu, a vjerujem i hrvatski biskupi samo se boje reći, osim kardinala Bozanića.
Kakav bi mogao biti rasplet cijelog spora? Hrvatska premijerka bi trebala „u duhu suradnje“ otići u Vatikan…
D.Š
