Trputac je jedna od onih biljaka koje mnogi svakodnevno vide, a rijetko joj posvete pažnju. Raste uz putove, na livadama, u dvorištima, vrtovima i travnjacima, pa ga mnogi čupaju kao običan korov. Ipak, riječ je o poznatoj ljekovitoj biljci koja se u narodnoj medicini koristi generacijama.
Najpoznatije vrste su širokolisni i uskolisni trputac. Širokolisni ima veće, zaobljene listove, dok uskolisni trputac ima duge i uske listove s izraženim žilama. Obje vrste lako se prepoznaju, ali kod branja treba biti oprezan i uzimati samo biljke za koje ste sigurni da su pravilno prepoznate.
Trputac se tradicionalno najčešće koristi za pripremu čaja. U narodnoj upotrebi povezuje se s nadraženim grlom, suhim kašljem i osjećajem grebanja u ždrijelu. Čaj se priprema od osušenih ili svježih listova, koji se preliju vrućom vodom i ostave nekoliko minuta.
Uskolisni trputac često se nalazi i u biljnim sirupima za grlo, upravo zbog svoje tradicionalne primjene kod nadražaja sluznice i kašlja. Ipak, važno je naglasiti da biljni pripravci nisu zamjena za liječnički pregled, osobito ako kašalj traje dulje, ako se javlja temperatura, otežano disanje, bol u prsima ili pogoršanje općeg stanja.
Osim za čaj, trputac se u narodnoj uporabi koristio i izvana. Svježi listovi tradicionalno su se stavljali na manje ogrebotine, ubode kukaca ili nadraženu kožu. Prije takve uporabe list treba dobro oprati, a kožu očistiti. Kod većih rana, infekcija, jačeg crvenila, gnojenja ili alergijske reakcije ne treba eksperimentirati s biljkama, nego potražiti stručnu pomoć.
Trputac je najbolje brati na čistim mjestima, daleko od prometnica, prskanih površina, industrijskih zona i mjesta gdje često prolaze životinje. Biljke koje rastu uz cestu mogu biti onečišćene ispušnim plinovima, prašinom i drugim štetnim tvarima, pa nisu prikladne za čaj ili obloge.
Listovi se mogu koristiti svježi ili sušeni. Za sušenje ih treba rasporediti u tankom sloju na prozračnom i sjenovitom mjestu. Ne preporučuje se sušenje na jakom suncu jer biljka tada može izgubiti dio mirisa i kvalitete. Osušeni listovi čuvaju se u papirnatim vrećicama ili staklenkama, na suhom i tamnom mjestu.
Iako je trputac poznata biljka, s njim ne treba pretjerivati. Osobe koje uzimaju lijekove, trudnice, dojilje, djeca i kronični bolesnici trebali bi se prije redovite uporabe posavjetovati s liječnikom ili ljekarnikom. Oprez je potreban i kod osoba sklonih alergijama.
Trputac zato nije samo neugledna biljka iz trave. U pravim uvjetima, pravilno prepoznat i ubran na čistom mjestu, može biti koristan dodatak kućnoj biljnoj ljekarni. No kao i kod svake ljekovite biljke, najvažnije je koristiti ga razumno i ne odgađati liječničku pomoć kada su simptomi ozbiljni ili dugotrajni.
