Dok se građani Like ovih dana suočavaju s drastičnim poskupljenjem vode koje u nekim slučajevima doseže i nevjerojatnih 160 posto, u javnosti se vješto pokušava nametnuti narativ kako je riječ o neizbježnom procesu usklađivanja sustava.
Iako je odluka o novim cijenama donesena jednoglasno, dublji pogled u samu srž poduzeća Ličke vode otkriva da iza hladnih brojki na računima stoji vrlo jasna matematika političke moći.
Upravljačka struktura Ličkih voda pokazuje da Grad Gospić s gotovo polovicom vlasničkog udjela i Grad Otočac s više od četvrtine, zajedno drže sudbinu Like u svojim rukama. Njihovih kombiniranih 77 posto glasova u Skupštini društva znači da se niti jedna odluka o poskupljenju nije mogla donijeti bez njihovog izravnog odobrenja. U takvoj konstelaciji snaga, male općine poput Lovinca ili Udbine postaju tek nijemi promatrači procesa u kojem njihovi stanovnici gube privilegiju jeftine vode, dok njihovi načelnici u upravljačkom smislu nemaju nikakvu realnu snagu veta.
Mnogi se s pravom pitaju zašto se, u procesu spajanja različitih vodovoda, rješenje nije tražilo u „zlatnoj sredini“. Ako je jedan grad ranije imao cijenu od dva eura, a manja općina tek pedeset centi, logično bi bilo očekivati niveliranje na razumnijoj razini. Ipak, Ličke vode to pravdaju ekonomskom održivošću cijelog sustava. Njihovo službeno opravdanje leži u činjenici da novo poduzeće preuzima tisuće kilometara dotrajale mreže i goleme gubitke vode koji su se godinama nakupljali u manjim, neodržavanim sustavima. Tvrde da je jedinstvena, visoka cijena jedini način da sustav uopće preživi i da se osiguraju sredstva za buduće investicije iz europskih fondova.
Ipak, ta objašnjenja zvuče poprilično šuplje kada se povuče paralela s glavnim gradom. Dok se u Lici voda naplaćuje kao luksuzni resurs, građani Zagreba plaćaju značajno nižu cijenu kubika, unatoč tome što metropola troši goleme količine električne energije kako bi vodu crpila iz podzemlja.
Apsurd je potpun, Lika, koja je prirodni rezervoar Hrvatske i koja vodu crpi gotovo besplatnim prirodnim padom, sada ima skuplju uslugu od industrijski najrazvijenijeg grada u državi. Opravdanje o maloj gustoći naseljenosti i velikim troškovima po glavi stanovnika ne umanjuje činjenicu da se teret lošeg upravljanja i naslijeđenih dugova jednostavno prebacio na krajnjeg korisnika.
U konačnici, poskupljenje vode u Lici nije samo komunalno pitanje, već prvorazredna politička odluka. Umjesto da se efikasnost sustava tražila u smanjenju administracije ili sanaciji gubitaka unutar poduzeća, vlasnici su odabrali liniju manjeg otpora. Dok god ključnu riječ vode gradovi koji u Skupštini imaju apsolutnu premoć, cijena vode neće biti odraz stvarne vrijednosti tog resursa, već instrument za održavanje glomaznog aparata koji je sam sebi postao svrhom.
L.O.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
