Božić nije najveći kršćanski blagdan, ali su mnoga stoljeća tradicije taj blagdan zbog niza detalja pretvorila u najradosniji dan u godini. Koliko su samo naše bake i mame uložile truda u ukrašavanje domova, u božićnu trpezu, pjevale su pjesme o rođenju Isusa Krista, molile se i živjele u crkvenom duhu. Nekada se Deset Božjih zapovijedi učilo u krugu obitelji, kao nauk koji nas čini ljudima i koji nam valja provoditi cijeloga ovozemaljskoga života. Od stare tradicije ipak je ostalo dosta toga.
Odlazak na Polnoćku uvijek je bio središnji događaj Božića, pravilo koje se nikako nije smjelo zaboraviti. Ni u ratovima, gladi i drugim nedaćama. Tako je bilo i ovoga Božića. U župama Gospićko-senjske biskupije svete mise održavane su posvuda, a gdje nedostaje svećenika, svete mise održane su nešto prije ponoći. Gospićka katedrala Navještenja blažene djevice Marije ponovno je odisala zajedništvom i molitvom vjernika koji su željeli svjedočiti misnom slavlju i dolasku Božića. Polnoćku je predvodio gospićki dekan mons. Mile Čančar koji je podijelio radost Isusova rođenja s vjernicima. Tijekom svete mise održane od 20 sati koju je predvodio vlč. Josip Šimatović djeca su prikazala igrokaz s motivima Isusova rođenja. Božićnu čaroliju noćas je uveličao Crkveni zbor sa kora katedrale pjevajući Božićne pjesme. Već smo unatrag nekoliko godina navikli na Božić bez snijega. Tako je bilo i ove godine. Na sreću, tek je pokoja detonacija petardi pokazala kako samo rijetki nisu shvatili značenje svete noći, simboliku Božića koju nisu uspjeli shrvati niti ratovi, politički totalitarizmi i druge nedaće. Ovaj je Božić bio poseban i po punom Mjesecu, pojavi koja se o Božiću javila prije podosta godina. Sretan nam Božić, poštovani čitatelji. Blagoslov Božji bio i ostao na svima nama.
L.O.
