„Tragom hrvatske pismenosti: Međunarodni likovni simpozij“

0
-

Karlobag – Prošli tjedan održan je 12.međunarodni likovni simpozij. Glavni „krivci“, začetnici i organizatori bili su Sergije i Marina Mihić. Bez posebne podrške, kako materijalne i organizacijske, tako i one moralne, i ove godine uspješno su održali sami ovu po mnogočemu posebnu likovnu koloniju. U suradnji s učiteljem Danijelom Čorićem, apsolventicom Ivanom Rukavinom, te učiteljicom Vericom Jelinić, Sergije Mihić ponovno je učinio ono što najbolje radi, pa je tako tema ovogodišnjeg simpozija osim likovnog, bila i jezičnog karaktera, glagoljica u tehnici mozaik. Mnoštvo djece različite dobi, sa zadovoljstvom su prihvatili svoju ulogu malih umjetnika, uvidjevši kako se i u igri kamenčićima i bojama štošta spozna, pa tako i što je to glagoljica, te što ona znači u hrvatskoj pismenosti.

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik Sergije Mihić rođen je u Rijeci. Akademiju likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo, završio je u Zagrebu. Radi različitim likovnim tehnikama, a javnosti je najpoznatiji po radu mozaika. Njegova „Kava“, mediteranski vrt u Karlobagu, skriven u starim zidinama, glavna je inspiracija za mnoštvo djela. Ribe kao jedan od najčešćih motiva, uvelike su obilježile njegovo stvaralaštvo, a većina ih se može vidjeti u čuvenoj „Kavi“.
Ovaj renomirani umjetnik, zajedno sa svojom suprugom ali i desnom rukom, Marinom, već dugi niz godina stvara „skladbu“ koja će naići na što veći broj „slušatelja“ u malom mjestu kao što je Karlobag ali i šire. Svojim notama želi pokazati i dočarati jednu vrstu slobode, ljepotu malih stvari koje nas okružuju, na jednostavan način dokazati čovjeku kako se dobre stvari događaju i u našoj blizini.
Likovni simpozij ove godine završio je izvedbom Amaterskog kazališta iz Gospića. U starim zidinama „Kave“ odigrala se Molièrova „Škola za žene“. Mnogobrojna publika uživala je u dvostrukoj umjetnosti; Sergijevi mozaici, zidine kao pozornica i mirisi lavande, stvorili su čarobnu atmosferu. Ovo je dokaz kako se umjetnost jednostavno treba živjeti.

Oglas

L.O.