Budući da tzv. novinar notorni Željko Popović na sve načine uzaludno pokušava podići čitanost svog otužnog portala primoran sam poradi istine čitateljima istaknuti sljedeće činjenice koje je Popović potpuno netočno istaknuo u još jednom infantilnom tekstu od 25. studenoga 2017.
Za razliku od Ž. Popovića, polj. tehničara, ja sam redovno diplomirao na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, Odjelu za nastavničke studije. Budući da nikada nisam bio član Saveza komunista, onih istih koje je Popović molio za prijem pred sami rat, ja nisam mogao dobiti posao u struci. Umjesto toga radio sam u tvornici MOL, a tek povremeno kao zamjena u osnovnim školama u Ličkom Osiku i Gospiću. Predavao sam razrednu nastavu, matematiku i zemljopis. Vezano uz navodno druženje s četnikom Budom, kako laže Popović, odnsno s Čedom Budisavljevićem, s tim likom se nisam nikada družio, a koliko smo mi bili „dobri“ vidi se iz činjenice što je upravo Budisavljević došao po mene kao „oficir Vojske Krajine“ kako bi me „odveo na informativni razgovor“. Razgovor sa kojeg se većina pozvanih nikada više nije živa vratila doma. To Popović ne zna, ali i da zna on bi zbog patološke mržnje prema meni izokrenuo istinu kako uvijek i čini.
Budući da se pod sve svoje tekstove uredno potpisujem inicijalima M. S., sociopat Popović može vidjeti da redovno pratim većinu događaja s ovih prostora, za razliku od njega koji uglavnom piše budalaštine. A to što sam se po njegovoj ocjeni povukao, doznat će vrlo brzo kada mu po tko zna koji puta stigne poziv za ročište Općinskog suda Gospić. Za tekst gdje spominje manijaka Paravinju. Ovoga puta ne tražim novčanu odštetu jer je meni, niti drugima Popović ne može isplatiti zbog dugotrajne blokade njegovog žiro-računa. A to znači i skori stečaj njegovog portala. Svi mi kojima je sudski dosuđena novčana naknada na ime odštete zbog pisanja budalaština Ž. Popovića bilo bi više nego li drago da ga više ne zovu „Željko Down-blokirani“! Ukoliko će uvrede i bolesne laži koje je ponovno objavio o meni pomoći da barem malo poveća čitanost portala „Slobodna Lika“, bit će mi drago samo zato da više ne bude na bijednom 7 384 mjestu po čitanosti elektroničkih publikacija u RH. Želim mu više trijeznih i psihičkih stabilnih dana nego li do sada jer ovakve bolesne budalaštine nitko normalan ne piše. Osim novinara od milja zvanog „Ž.D.B“. Za razliku od ovog lumena ja neću posezati za svojom bogatom arhivom o „Ž.D.B“ i pisati o njegovoj genijalnoj biografiji. To čuvam za sud.
Zahvaljujem uredništvu na uvrštavanju ovoga teksta.
M.S.
