BRUŠANE/ JADOVNO – Prije 80 godina hrvatski su domoljubi napali žandarmerijsku postaju u Brušanima. Bio je to čin kojim su željeli opomenuti domaću i svjetsku javnost na nepodnošljivi položaj Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji, tamnici bez rešetaka. Više od stotinu štovatelja ovoga događaja stigli su iz Rijeke, Zadra, Zagreba i gotovo cijele Like. Noću 6. na 7. rujna 1932. skupina pravaški orijentiranih Ličana i Primoraca pod vodstvom gospićkog odvjetnika Andrije Artukovića napala je žandare kao odgovor na torture beogradskog režima kralja Aleksandra. Tjednima nakon napada žandari su pretresali sela, tukli i odvodili seljake, a u selu Jadovno sukobili su se s nekoliko ustanika. Pri tome je ranjen Stipan Devčić iz Lukova Šugarja, koji se potom raznio bombom, dok su ostali ustanici pobjegli.
Kod spomen obilježja u Brušanima vijence u položili predstavnici dragovoljačkih udruga iz Rijeke, Zadra, Zagreba, Bilaja i Gospića, kao i predstavnici Grada Gospića i Ličko-senjske županije. Komemoracija je nastavljena u Jadovnom, na grobu Stipana Devčića gdje je postavljena spomen-ploča koju je blagoslovio vlč. Nikola Turkalj. O ovim povijesnim događajima govorio je predsjednik riječke Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Mile Biondić.
-Ovaj događaj nije imao vojno značenje, ali je snažno odjeknuo u cijeloj Europi, rekao je Biondić. Stoga ga valja gledati kao svehrvatski ustanak. O opravdanosti ovakve vojne akcije govori i komunističko glasilo „Proleter“ u prosincu 1932. u kojemu se „pozdravlja akcija i Komunistička partija stavlja se stavlja na stranu ustanika Ustaša“. Hrvati su tada po prvi puta organizirano pokazali kako više ne žele trpjeti zločine „šestojanuarske diktature“ kralja Aleksandra. U kakvoj su državi tada živjeli Hrvati vidljivo je iz činjenice da je nakon podlog atentata u Narodnoj skupštini u Beogradu Puniša Račić na montiranom suđenju slavljen kao junak Srba, rekao je između ostaloga Mile Biondić. Potom je vlč. Nikola Turkalj predvodio riječi molitve na Stipanovom grobu kao i pjesmu „Bože ćuvaj Hrvatsku“ koja je pomalo nestvarno zazvučala u velebitskim gudurama. Iako se Velebitski ustanak u obje Jugoslavije nije smio spominjati grob ustanika Devčića revno je bio održavan i uvijek urešen cvijećem.
Uz cestu za selo Jadovno izgrađen je šest metara visoki križ, donacija predsjednika Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Jose Mraovića iz Bilaja. Križ su zajednički blagoslovili vlč. Nikola Turkalj i fra. Nediljko Knezović koji je za ovu prigodu stigao iz Makarske.
M. S.
