Mnogima dan počinje na isti način. Alarm se oglasi, ruka gotovo automatski posegne za mobitelom, a provjera vremena ubrzo se pretvori u pregled poruka, društvenih mreža, poslovne pošte i najnovijih vijesti.
Ta je navika mnogo raširenija nego što se čini. Novo istraživanje IU International Universityja, provedeno među 2000 osoba u Njemačkoj, pokazalo je da 75,1 posto ispitanika upotrebljava neki digitalni uređaj unutar prvih pola sata nakon buđenja. Više od trećine poseže za njim odmah, dok to čini čak svaki drugi ispitanik mlađi od 30 godina.
Psiholozi objašnjavaju da se iza jutarnjeg posezanja za mobitelom obično ne nalazi samo jedan razlog. Riječ je o kombinaciji navike, potrebe za povezanošću, znatiželje i očekivanja da bi nas na zaslonu moglo čekati nešto novo ili važno.
Možda će vas zanimati
Mobitel nam u nekoliko sekundi pruža ono za što je nekada trebalo razgovarati s drugim ljudima, uključiti televiziju, otvoriti novine ili doći na radno mjesto. Na jednom mjestu nalaze se obitelj, prijatelji, vijesti, posao i zabava, zbog čega telefon postaje najbrži način provjere što se događalo dok smo spavali.
Psihoterapeut i stručnjak za ovisnosti John Puls za TechRadar je objasnio da važnu ulogu imaju naš sustav nagrađivanja i činjenica da smo društvena bića. Poruka, reakcija ili nova objava mogu pružiti kratkotrajni osjećaj povezanosti i zadovoljstva, zbog čega mozak uči da se provjeravanje uređaja isplati.
Takav se obrazac s vremenom pretvara u petlju navike. Okidač može biti zvuk alarma, dosada ili nekoliko praznih trenutaka nakon buđenja. Slijedi automatsko otključavanje zaslona, a nagrada je nova informacija, poruka ili kratka zabava. Što se ponašanje češće ponavlja, to je manja vjerojatnost da ćemo svjesno odlučivati želimo li doista uzeti mobitel.
U njemačkom istraživanju 71,3 posto ispitanika priznalo je da poruke i aplikacije često provjerava iz navike, bez nekog posebnog razloga. Među mlađima od 30 godina taj udio raste na gotovo 80 posto.
Drugi razlog povezan je s potrebom da ne propustimo nešto važno. Nakon nekoliko sati sna želimo znati je li nam netko pisao, je li stigla poslovna obavijest ili se u svijetu dogodilo nešto značajno. Ta potreba može biti posebno izražena kod osoba koje strahuju da će zakasniti s odgovorom, biti isključene iz razgovora ili propustiti vijest koju svi drugi već komentiraju.
Klinički psiholog Ari Lakritz ističe da je ljudski mozak prirodno usmjeren na traženje važnih, a osobito potencijalno opasnih informacija. Negativne vijesti, sukobi i prijeteći naslovi zato mogu privući pozornost snažnije od neutralnih sadržaja. Jutarnje otvaranje portala i društvenih mreža može tako postati suvremena verzija provjeravanja okoline zbog mogućih prijetnji.
Problem nastaje kada se miran prijelaz iz sna u dnevne obveze odmah zamijeni velikom količinom podražaja. U nekoliko minuta mogu se izmijeniti poslovni zahtjevi, tuđe fotografije, dramatične vijesti, zabavni videozapisi i rasprave nepoznatih ljudi.
Još tema koje vrijedi pročitati
Mozak tada mora brzo prebacivati pozornost s jednog nepovezanog sadržaja na drugi. Istraživanja pokazuju da obavijesti mogu ometati kognitivnu kontrolu, dok su učestalo digitalno prebacivanje i kratki sadržaji povezani s teškoćama održavanja pažnje. Ipak, učinci nisu jednaki kod svih ljudi i ne znači da će jedna jutarnja provjera telefona nužno narušiti koncentraciju tijekom cijelog dana.
Ako prve minute nakon buđenja provedemo uz kratke i vrlo intenzivne sadržaje, mirniji zadaci poput čitanja, planiranja, razgovora ili rada mogu se kasnije činiti sporijima i manje zanimljivima. To ne znači da je mozak trajno „oštećen“, nego da se pozornost privremeno prilagođava tempu sadržaja kojem je upravo bila izložena.
Posebno je lako upasti u takozvano beskonačno skrolanje. Korisnik uzme telefon samo kako bi provjerio jednu poruku, ali nepredvidiv niz novih sadržaja potiče ga da nastavi. Budući da nikada ne zna hoće li sljedeća objava biti dosadna, važna ili izrazito zanimljiva, provjeravanje se produžuje znatno više nego što je planirao.
U istraživanju IU-a 55,9 posto ispitanika reklo je da mobitel često koristi dulje nego što je namjeravalo, dok je više od polovice navelo da ih dolazne obavijesti uznemiruju ili da ih teško ignoriraju.
Često se tvrdi da jutarnje korištenje mobitela automatski izaziva velik skok kortizola, no takvu tvrdnju treba tumačiti oprezno. Kortizol se prirodno mijenja tijekom jutra i kod mnogih ljudi raste u prvom satu nakon buđenja. Zasad nema dovoljno čvrstih dokaza da svako kratko gledanje u zaslon samo po sebi izaziva štetan hormonalni odgovor.
Ipak, sadržaj koji osoba gleda može utjecati na njezino raspoloženje. Poslovni problemi, neugodne poruke, uspoređivanje s drugima i uznemirujuće vijesti mogu odmah stvoriti osjećaj hitnosti, pritiska ili nezadovoljstva. Mobitel tada ne mora biti izravan uzrok stresa, ali postaje kanal kroz koji stresori ulaze u dan prije nego što smo uopće ustali iz kreveta.
Psiholozi ne tvrde da telefon ujutro mora biti potpuno zabranjen. Provjera važne poruke, vremenske prognoze ili rasporeda nije isto što i pola sata nesvjesnog skrolanja. Važnija je razlika između namjerne uporabe i automatskog ponašanja.
Jedan od najjednostavnijih načina prekidanja navike jest držati telefon izvan dosega kreveta. Budilica se može postaviti na drugi kraj prostorije ili se može koristiti klasični alarm, čime osoba mora ustati prije nego što pogleda zaslon.
Može pomoći i isključivanje nepotrebnih obavijesti, uklanjanje društvenih mreža s početnog zaslona te određivanje kratkog razdoblja nakon buđenja bez sadržaja koji izazivaju snažne emocije. Čak i odgoda od 15 ili 20 minuta može stvoriti prostor za umivanje, čašu vode, doručak, kratko istezanje ili planiranje dana.
Cilj nije dokazati da možemo živjeti bez tehnologije, nego ponovno uspostaviti osjećaj izbora. Najveći problem nije to što mobitel koristimo ujutro, nego što ga često uzimamo prije nego što smo uopće svjesno odlučili što želimo učiniti.
