Otočac, Krštenje Gospodinovo – završetak Božićnog vremena

0

Na svetkovinu Krštenja Gospodinovog večernju Misu u 18 sati u crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu predvodio je i propovijedao don Anđelko Kaćunko – koordinator za mlade Otočkog dekanata.

U svojim razmišljanjima don Anđelko je kazao: Gospodin nije trebao ni krštenja ni obraćenja, ali se dao krstiti da glas s neba potvrdi njegovo božanstvo. Zato je i današnji blagdan, kao i svetkovina Triju Kraljeva, blagdan BOGOJAVLJENJA – objava Isusova božanstva!
Blagdan Isusova krštenja ima više značenja. Prvo, posvješćuje nam da smo mi voljena Božja djeca, da nas Bog toliko ljubi da je sam postao čovjekom, i čak umro za nas! Drugo, krštenje je silno važno. Tim sakramentom postali smo kršćani. A biti KRŠĆANIN ima trostruko značenje. To znači:
1. biti zaljubljen u Isusa Krista!
2. biti svjedok njegove Ljubavi – širitelj te Radosne vijesti – riječju i životom!
3. biti trajno na putu svetosti.
Promislimo, pod ta tri vida, kakvi smo mi kršćani.
Biti ZALJUBLJEN u Isusa Krista, znači najprije čvrstom vjerom priznavati istinu da je Bogočovjek Isus Krist naš spasitelj, koji nam je kao temeljno pravilo života donio LJUBAV i iz ljubavi dao za nas svoj život! To zatim znači cijelim svojim životom biti zahvalan Isusu na toj ljubavi i uzvraćati mu!
Biti SVJEDOK Isusove ljubavi, znači riječju i životom širiti radost Isusove evanđeoske poruke. Biti spreman to čak i životom posvjedočiti. Za to valja poznavati svoju vjeru, nauku Katoličke crkve, a ne biti nepismeni vjernik. Zatim, to znači biti radostan vjernik! Jer žalostan kršćanin je antireklama kršćanstva. Papa Benedikt ističe da je upravo “radost temeljni element kršćanstva, i to ne radost u smislu nekoga jeftinog veselja… (nego) riječ je o pravoj radosti koja je sastavni dio teškoga života i koja taj život čini podnošljivim”. A takvu nam radost može dati samo Bog po Isusu Kristu. Sjetimo se: u noći Isusova rođenja anđeli govore: “Navješćujemo vam veliku radost.” A Isus kaže: “Donosim vam dobru (radosnu) vijest.”
Biti trajno na putu SVETOSTI. To znači, Isusovo Evanđelje, tj. Isusovu nauku imati kao jedino pravilo svojega života, a ne se povoditi za raznim starim ili novim ideologijama, za pomodnim zabludama ili načinom života raznih ‘zvijezda’, idola iz svijeta zabave (pjevačice, glumci, sportaši…) što privlači mlade, ali i starije…!

Za svakog vjernika znači ODGOVORNOST za svoju župnu zajednicu, koju treba izgrađivati, a ne koristiti kao mali dućan ili veliki supermarket, pa kad nam nešto treba ‘skoknemo’ u župni ured ili u crkvu.
A za mladoga vjernika posebno, to znači i ZAHVALNOST župnoj zajednici koja ga je odgajala do krizme i pomagala mu da postane zreli vjernik, kako bi mogao dalje sam graditi kuću svoga života. Zato odgovaran mladi vjernik ne smije poslije krizme ‘pobjeći’ iz crkve (kao što miševi bježe s broda…!).

Na kraju Božićnog vremena, dok se neki u duhu svijeta još nisu otrijeznili od novogodišnjeg mamurluka, potrebno je da se mi kao kršćani, kao Crkva, u zdravoj katoličkoj razboritosti otvoreno suočimo sa stvarnošću; potrebno je da svakodnevno sebi posvješćujemo veličinu “vlastitog otajstva i apsolutnog zadatka koji nam je povjerio Gospodin” .To znači biti svjestan i svjedočiti kako je velik DAR biti kršćanin, kako je velika ODGOVORNOST biti Kristov učenik! To će nam pomoći da budemo radosni svjedoci Isusove ljubavi i njegova Evanđelja. Tako ćemo opravdati povjerenje koje nam je Bog dao: da budemo njegova ljubljena djeca.

Euharistijsko slavlje uveličao je crkveni zbor mladih predvođeni orguljašicom Anom-Marijom Jurković.

( b )