Katolički vjernici danas slave Tijelovo, blagdan koji se u crkvenom kalendaru službeno naziva svetkovinom Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Riječ je o blagdanu posvećenom Euharistiji, odnosno vjeri da se u svetoj misi kruh i vino pretvaraju u Kristovo Tijelo i Krv.
Tijelovo je u Hrvatskoj i državni blagdan, pa je za većinu građana neradni dan. No njegovo značenje nije samo u slobodnom danu, nego u jednoj od središnjih istina katoličke vjere: vjeri u Kristovu stvarnu prisutnost u Euharistiji.
Katolička crkva na Tijelovo slavi ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak, prije muke Isusa Krista. Blagdan se slavi deveti četvrtak nakon Uskrsa, zbog čega svake godine pada na drugi datum.
Za razliku od Božića, koji se svake godine slavi 25. prosinca, Tijelovo je pomični blagdan jer ovisi o datumu Uskrsa. Uskrs se računa prema crkvenom kalendaru i vezan je uz prvi puni Mjesec nakon proljetne ravnodnevnice, pa se zajedno s njim pomiču i blagdani poput Uzašašća, Duhova i Tijelova.
Tijelovo dolazi nakon Uskrsa, Uzašašća i Duhova, u razdoblju kada Crkva posebno naglašava otajstvo Kristove prisutnosti među vjernicima. Veliki četvrtak također je dan ustanovljenja Euharistije, ali se nalazi u Velikom tjednu, neposredno prije Kristove muke i smrti. Zbog ozbiljnosti toga razdoblja, Crkva je kasnije uvela zaseban blagdan posvećen upravo Euharistiji, s radosnijim i svečanijim karakterom.
Počeci obilježavanja Tijelova sežu u 13. stoljeće. Prema crkvenoj predaji, važnu ulogu imala je sveta Julijana iz Liegea, augustinska redovnica iz Belgije, koja je imala viđenje punoga mjeseca s mrljom. Puni je mjesec protumačila kao Crkvu, a mrlju kao znak da Crkvi nedostaje poseban blagdan u čast Presvetoga oltarskog sakramenta. Na njezinu zamolbu mjesni biskup Robert de Thorote uveo je blagdan u svojoj biskupiji.
Drugi važan događaj povezan je s euharistijskim čudom u Bolseni u Italiji 1263. godine. Prema predaji, svećenik koji je tijekom mise posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Kristovo Tijelo i Krv, nakon lomljenja posvećene hostije ugledao je krv koja se slijevala po oltaru. Taj događaj snažno je utjecao na širenje pobožnosti prema Euharistiji.
Papa Urban IV. 1264. godine objavio je bulu kojom je ustanovio blagdan Tijelova i želio ga proširiti na cijelu Crkvu, ali ga je u tome spriječila smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
S Tijelovom su posebno povezane procesije. U njima svećenik nosi posvećenu hostiju u monstranci, dok vjernici mole, pjevaju i prate procesiju ulicama. Prva tijelovska procesija održana je u Kölnu u 13. stoljeću, a običaj se kasnije proširio po mnogim katoličkim zemljama.
U Hrvatskoj se Tijelovo u nekim krajevima naziva i Brašančevo. Taj naziv dolazi od riječi brašno, od kojega se pravi kruh, a kruh u katoličkom nauku tijekom mise postaje Kristovim Tijelom.
Posebno mjesto u hrvatskoj euharistijskoj pobožnosti ima Ludbreg, gdje se prema predaji 1411. godine dogodilo euharistijsko čudo. Svećenik je tijekom pretvorbe posumnjao u stvarnu prisutnost Krista u Euharistiji, a zatim je u kaležu, prema predaji, ugledao pravu krv. Relikvija Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu se od tada posebno štuje.
Za vjernike Tijelovo nije samo podsjećanje na jedan događaj iz prošlosti. Ono je poziv na vjeru u Kristovu prisutnost u svakodnevnom životu, osobito kroz misu, pričest i zajedništvo Crkve. Zato se blagdan često obilježava svečanim misama, procesijama i javnim iskazivanjem vjere.
Iako mnogi Tijelovo doživljavaju ponajprije kao neradni dan, njegovo crkveno značenje duboko je povezano s temeljem katoličke liturgije. U središtu blagdana nije običaj, procesija ni vanjsko slavlje, nego Euharistija, koju Katolička crkva smatra “izvorom i vrhuncem” kršćanskoga života.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
