Trešnje, višnje, šljive, marelice i breskve u ovo doba godine mogu izgledati zdravo, a zatim se odjednom pojave osušeni cvjetovi, smeđe grančice ili plodovi koji trunu još na stablu. Mnogi vlasnici voćaka tada pomisle da je problem u lošem vremenu, nedostatku hrane ili slaboj godini, no vrlo često uzrok je gljivična bolest poznata kao monilija.
Monilija je jedna od najčešćih i najopasnijih bolesti koštičavog voća. Najviše pogađa trešnje, višnje, šljive, marelice, breskve i nektarine, a posebno se brzo širi nakon kišnog i vlažnog vremena. Ako se bolest ne prepozna na vrijeme, može znatno smanjiti urod, oslabiti stablo i stvoriti problem koji se prenosi i u sljedeću sezonu.
Prvi znakovi često se vide već u vrijeme cvatnje ili neposredno nakon nje. Cvjetovi posmeđe, osuše se i ostanu visjeti na grančicama, kao da ih je zahvatila vatra. Nakon toga mogu se početi sušiti i mladi izboji, a na granama se ponekad pojavljuju smeđi dijelovi i smoljenje. Kod jače zaraze cijela grančica može izgledati kao da je naglo spaljena.
Drugi oblik bolesti vidi se na plodovima. Trešnje ili višnje počnu smeđiti, omekšaju i trunu još dok vise na stablu. Na zaraženom plodu često se stvaraju sitni jastučići ili kružni raspored sivkastih nakupina, što je znak razvoja gljivice. Dio plodova otpadne, a dio ostane osušen i smežuran na stablu. Takvi plodovi nazivaju se mumificirani plodovi i jedan su od glavnih izvora zaraze za sljedeću godinu.
Najveći problem nastaje kada se zaraženi plodovi i osušene grančice ostave na stablu ili ispod njega. Gljivica tada prezimi u mumificiranim plodovima i zaraženom biljnom materijalu, a u novoj sezoni ponovno se aktivira čim dođu povoljni uvjeti. Zato se bolest ne rješava samo prskanjem, nego i redovitim uklanjanjem svega zaraženog.
Kiša i vlaga posebno pogoduju širenju monilije. Ako tijekom cvatnje pada kiša ili se dugo zadržava magla i rosa, cvjetovi ostaju vlažni, a gljivica lakše prodire u biljku. Slično se događa i kasnije, kada plodovi sazrijevaju. Ako je kožica ploda oštećena, primjerice zbog pucanja nakon kiše, tuče, ptica ili kukaca, zaraza se još lakše razvija.
Kod trešanja je problem posebno čest u godinama kada nakon sušeg razdoblja dođe obilnija kiša. Plodovi tada naglo upiju vodu, kožica puca, a kroz pukotine ulaze uzročnici truleži. Zato se ponekad čini da su se trešnje “pokvarile preko noći”. U stvarnosti, bolest je samo iskoristila vlagu i oštećenje ploda.
Vlasnici voćaka mogu puno napraviti preventivno. Krošnja treba biti prozračna, jer se u gustoj krošnji vlaga dulje zadržava nakon kiše. Redovitom rezidbom omogućuje se bolji protok zraka i brže sušenje listova, cvjetova i plodova. To ne znači da stablo treba pretjerano ogoliti, nego da se uklone preguste, bolesne i suhe grane.
Sve zaražene plodove treba ukloniti sa stabla. Isto vrijedi za osušene grančice i mumificirane plodove koji ostaju visjeti nakon berbe. Takav materijal ne bi trebalo ostavljati ispod voćke niti bacati na kompost ako postoji sumnja na bolest. Najsigurnije ga je iznijeti iz voćnjaka i zbrinuti tako da ne ostane izvor nove zaraze.
Važno je paziti i na oštećenja plodova. Ptice, ose, mušice i drugi kukci mogu otvoriti put truleži, a isto vrijedi i za mehanička oštećenja tijekom berbe. Plodove treba brati pažljivo, bez gnječenja, osobito ako se planiraju čuvati ili prerađivati. Oštećeni i napukli plodovi najbrže propadaju.
Kod manjih kućnih voćnjaka najvažnije mjere su higijena stabla, uklanjanje zaraženih dijelova i dobra rezidba. Kod većih nasada često se provodi i zaštita sredstvima dopuštenima za tu namjenu, posebno u osjetljivim fazama cvatnje i pred berbu, ali pritom se uvijek treba držati uputa proizvođača, karence i pravila za pojedinu voćnu vrstu.
Osim monilije, trešnje i višnje mogu napasti i druge bolesti. Jedna od njih je kozičavost lista, koja se najčešće vidi kao sitne crvenkaste ili ljubičaste pjege na listovima. Ako je zaraza jaka, listovi žute i prerano otpadaju. To može oslabiti stablo jer ono gubi lisnu masu koja mu treba za stvaranje hrane i pripremu za iduću sezonu.
Pojaviti se može i šupljikavost lista. Kod nje se na listovima stvaraju smeđkaste pjege, a sredina pjege kasnije ispada, pa list izgleda kao da je izbušen sitnim rupicama. Mnogi to zamijene za štetu od kukaca, no uzrok često može biti bolest, osobito ako se simptomi pojavljuju nakon vlažnog razdoblja.
Zato je nakon svake duže kiše dobro obići voćke i pogledati stanje cvjetova, listova, mladih izboja i plodova. Ako se na vrijeme uklone prvi zaraženi dijelovi, širenje bolesti može se znatno smanjiti. Ako se problem ignorira, zaraza se može proširiti kroz krošnju i ponavljati iz godine u godinu.
Trešnje i višnje posebno su osjetljive jer dozrijevaju u razdoblju kada se često izmjenjuju sunce, sparina i pljuskovi. Takvi uvjeti idealni su za razvoj gljivičnih bolesti. Upravo zato najvažnije nije čekati da plodovi počnu masovno trunuti, nego preventivno održavati stablo zdravim, prozračnim i čistim od zaraženog materijala.
Ako se trešnje ili višnje suše, trunu ili ostaju smežurane na stablu, problem ne treba pripisati samo “lošoj godini”. Vrlo je moguće da je riječ o moniliji ili drugoj bolesti koštičavog voća. Dobra vijest je da se pravilnom njegom, rezidbom i uklanjanjem zaraženih dijelova šteta može smanjiti, a stablo očuvati za sljedeće sezone.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
