
Dana 2. srpnja 1937. godine svijet je ostao bez traga jedne od najvećih pionirki zrakoplovstva. Američka pilotkinja Amelia Earhart i njezin navigator Fred Noonan nestali su iznad Tihog oceana tijekom pokušaja leta oko svijeta. Gotovo 90 godina kasnije njihova sudbina još uvijek nije sa sigurnošću razjašnjena, a nestanak je ostao jedna od najvećih neriješenih zagonetki u povijesti zrakoplovstva.
Amelia Earhart do tog je trenutka već bila svjetski poznata. Rođena je 24. srpnja 1897. godine u Atchisonu u američkoj saveznoj državi Kansas. U vrijeme kada je letenje još bilo u povojima, a žene rijetko dobivale priliku upravljati zrakoplovima, odlučila je upravo u tom području graditi svoju karijeru.
Prvu veliku pozornost privukla je 1928. godine kada je postala prva žena koja je preletjela Atlantski ocean kao članica posade. Ipak, taj uspjeh nije smatrala dovoljnim jer nije sama upravljala zrakoplovom. Zato je četiri godine kasnije ispisala povijest postavši prva žena koja je samostalno, bez zaustavljanja, preletjela Atlantski ocean. Za taj pothvat dobila je i prestižno američko odličje Distinguished Flying Cross, kao prva žena kojoj je ono dodijeljeno.
No Earhart nije rušila samo zrakoplovne rekorde. Bila je autorica knjiga, predavačica i velika zagovornica ravnopravnosti žena. Sudjelovala je u osnivanju organizacije The Ninety-Nines, međunarodnog udruženja pilotkinja koje djeluje i danas te promiče obrazovanje i napredak žena u zrakoplovstvu.
Njezin najveći san bio je obići svijet zrakoplovom. Tijekom 1937. godine započela je ambiciozan projekt leta oko Zemlje gotovo uz samu crtu ekvatora. Prvi pokušaj u ožujku iste godine završio je nesrećom pri polijetanju na Havajima, kada je teško oštećen njezin dvomotorni Lockheed Model 10-E Electra. Nakon višemjesečnih popravaka odlučila je pokušati ponovno, ovoga puta krećući se prema istoku.
Do kraja lipnja Amelia Earhart i iskusni navigator Fred Noonan uspješno su prešli Južnu Ameriku, Afriku, Indiju, jugoistočnu Aziju i Australiju. Ostao im je najzahtjevniji dio cijelog putovanja – golemi Tihi ocean.
Ujutro 2. srpnja 1937. poletjeli su iz grada Lae u tadašnjoj Novoj Gvineji. Cilj je bio sićušni otok Howland usred Tihog oceana, udaljen oko 4100 kilometara. Otok je bio dug svega oko dva kilometra i predstavljao je iznimno težak navigacijski cilj čak i za najiskusnije pilote toga vremena. Na njemu ih je čekao brod američke Obalne straže Itasca, koji je radijskim signalima i dimnim stupom trebao pomoći posadi da pronađe odredište.
Tijekom leta radio-veza bila je povremena i otežana. Amelia Earhart nekoliko je puta javila da leti prema planu, ali i da gorivo postaje ozbiljan problem. Posljednja potvrđena radijska poruka glasila je da se nalaze na navigacijskoj liniji 157–337 i da pokušavaju pronaći otok Howland, ali ga ne vide. Nakon toga komunikacija je zauvijek prekinuta.
Odmah je pokrenuta jedna od najvećih potraga u tadašnjoj američkoj povijesti. Američka mornarica i Obalna straža pretraživale su oko 650.000 četvornih kilometara Tihog oceana koristeći brodove i zrakoplove. Potraga je trajala više od dva tjedna, ali nije pronađen nijedan sigurno potvrđen dio zrakoplova niti bilo kakav trag Amelije Earhart i Freda Noonana.
Najprihvaćenija pretpostavka američke Obalne straže i većine zrakoplovnih povjesničara jest da je zrakoplov ostao bez goriva te se srušio u Tihi ocean u blizini otoka Howland. Ipak, to nikada nije dokazano jer olupina nije pronađena.
Upravo zbog toga tijekom desetljeća pojavile su se brojne teorije. Jedna od najpoznatijih tvrdi da su Earhart i Noonan uspjeli prisilno sletjeti na udaljeni atol Nikumaroro, gdje su možda neko vrijeme preživjeli kao brodolomci. Druga govori da su završili na Maršalovim Otocima i pali u ruke japanskih snaga, no za tu teoriju povjesničari nikada nisu pronašli vjerodostojne dokaze. Povremeno se pojavljuju i tvrdnje o pronalasku zrakoplova, ali nijedna dosad nije međunarodno potvrđena.
Potrage za olupinom nastavljene su i tijekom 21. stoljeća. Brojne ekspedicije koristile su dubokomorske sonare, podvodne robote i suvremenu tehnologiju u pokušaju da pronađu posljednje počivalište Lockheed Electre. Iako su istraživači više puta objavili da su otkrili obećavajuće tragove, nijedan nije pružio konačan dokaz o tome što se dogodilo Ameliji Earhart i Fredu Noonanu.
Amelia Earhart službeno je proglašena mrtvom 5. siječnja 1939. godine, gotovo godinu i pol nakon nestanka. Njezina ostavština, međutim, daleko je nadživjela misterij koji ju je okružio. Ostala je simbol hrabrosti, istraživačkog duha i odlučnosti da pomiče granice u vremenu kada je malo tko vjerovao da žene mogu ostvariti takve pothvate. Njezini rekordi otvorili su vrata generacijama pilotkinja, dok njezin posljednji let i danas ostaje jedna od najvećih neriješenih zagonetki u povijesti zrakoplovstva.

