Na današnji dan, 30. lipnja 1905. godine, tada 26-godišnji Albert Einstein dovršio je i predao znanstveni rad pod naslovom O elektrodinamici gibajućih tijela (Zur Elektrodynamik bewegter Körper), u kojem je prvi put predstavio specijalnu teoriju relativnosti. Malo tko je tada mogao naslutiti da će upravo taj rad postati jedan od najutjecajnijih znanstvenih tekstova u povijesti i u potpunosti promijeniti način na koji čovječanstvo razumije prostor, vrijeme i svemir.
Još je zanimljivije da Einstein u tom trenutku nije bio profesor na nekom prestižnom sveučilištu niti je radio u velikom istraživačkom institutu. Bio je zaposlenik Švicarskog patentnog ureda u Bernu, gdje je svakodnevno pregledavao prijave za patente. Znanstvenim istraživanjima bavio se u slobodno vrijeme, a upravo je 1905. postala njegova slavna “annus mirabilis”, odnosno godina čuda.
Te je godine objavio četiri rada koji su obilježili modernu fiziku. Osim specijalne teorije relativnosti, objasnio je fotoelektrični efekt, dao jedno od prvih objašnjenja Brownova gibanja te postavio temelje koji će nekoliko mjeseci kasnije dovesti i do poznate jednadžbe E = mc². Upravo je za objašnjenje fotoelektričnog efekta 1921. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku, a ne za teoriju relativnosti, kako mnogi pogrešno vjeruju.
Možda će vas zanimati
Prije Einsteinova rada prevladavalo je uvjerenje da su prostor i vrijeme apsolutni, odnosno jednaki za sve promatrače. Specijalna teorija relativnosti pokazala je da to nije točno. Vrijeme može prolaziti različitom brzinom za promatrače koji se gibaju različitim brzinama, duljina tijela može se smanjivati pri velikim brzinama, a brzina svjetlosti u vakuumu ostaje ista za sve promatrače, bez obzira na njihovo gibanje.
Takve ideje početkom 20. stoljeća zvučale su gotovo nevjerojatno. Mnogi znanstvenici u početku su ih dočekali sa skepsom, no brojni eksperimenti tijekom sljedećih desetljeća potvrdili su Einsteinove zaključke. Danas specijalna teorija relativnosti predstavlja jedan od temelja moderne fizike.
Njezina važnost daleko nadilazi učionice i znanstvene laboratorije. Brojne tehnologije koje svakodnevno koristimo ne bi funkcionirale bez korekcija koje proizlaze iz Einsteinovih teorija. Jedan od najpoznatijih primjera je GPS navigacija. Satovi na satelitima mjere vrijeme nešto drukčije od satova na Zemlji zbog relativističkih učinaka. Kada se te razlike ne bi uzimale u obzir, pogreška u određivanju položaja povećavala bi se iz dana u dan i navigacija kakvu danas poznajemo ne bi bila moguća.
Specijalna teorija relativnosti također je postavila temelje za kasniji razvoj opće teorije relativnosti iz 1915. godine, kojom je Einstein objasnio gravitaciju kao zakrivljenost prostor-vremena. Ta je teorija otvorila put modernoj kozmologiji, proučavanju crnih rupa, gravitacijskih valova i širenja svemira.
Više od 120 godina nakon objave tog rada, Einsteinove ideje i dalje predstavljaju temelj suvremene fizike. Njegov članak iz 1905. godine ne smatra se samo velikim znanstvenim otkrićem nego i jednim od rijetkih trenutaka u povijesti kada je jedan čovjek promijenio način na koji cijelo čovječanstvo promatra svijet oko sebe.
