
Cvjetanje krumpira mnogi vrtlari doživljavaju kao znak da se ispod zemlje već nalaze potpuno razvijeni gomolji. Cvijet doista pokazuje da je biljka ušla u važnu fazu razvoja, ali ne znači automatski da je sav krumpir spreman za vađenje.
U vrijeme cvatnje počinje ili već traje intenzivno formiranje i povećavanje gomolja. Biljka tada velik dio energije usmjerava u podzemni urod, pa su ravnomjerna vlaga i zdravo lišće posebno važni. Stručnjaci Sveučilišta Minnesota navode da se nakon usporavanja cvatnje energija biljke sve više preusmjerava u razvoj gomolja te da neujednačena vlaga tijekom te faze može smanjiti njihovu kvalitetu.
Ako želite mladi krumpir s tankom kožicom, prve gomolje možete oprezno provjeriti otprilike sedam do osam tjedana nakon sadnje. Zemlju treba nježno odmaknuti sa strane biljke i rukom pronaći nekoliko većih gomolja. Moguće je uzeti samo nekoliko krumpira, ponovno vratiti zemlju i ostaviti biljku da nastavi rasti.
Možda će vas zanimati
Takav mladi krumpir najbolje je brzo potrošiti jer mu kožica još nije očvrsnula i nije prikladan za dugo skladištenje. Cvjetanje može biti dobar trenutak za probno vađenje, ali veličina gomolja ovisit će o sorti, datumu sadnje, vremenu, vlazi i plodnosti tla.
Za potpuno zreo krumpir namijenjen skladištenju treba čekati dulje. Najsigurniji pokazatelj zrelosti nije cvijet, nego postupno žućenje, polijeganje i sušenje nadzemnog dijela biljke. Kada se cima prirodno osuši, gomolji su uglavnom završili rast, a njihova kožica postaje čvršća. Sveučilište Minnesota preporučuje vađenje zrelog krumpira nakon što se biljke osuše.
Neke sorte uopće ne cvjetaju obilno, a ipak stvaraju normalan urod. Druge mogu dugo ostati zelene nakon cvatnje. Zbog toga broj cvjetova ili trenutak njihova pojavljivanja nije pouzdan način određivanja konačne zrelosti.
Dok su biljke zelene i zdrave, gomolji najčešće još povećavaju masu. Tijekom sušnog razdoblja tlo treba održavati umjereno vlažnim, osobito u fazi povećavanja gomolja. Naglo izmjenjivanje suše i obilnog zalijevanja može pridonijeti pucanju, nepravilnom rastu i drugim problemima. Prekomjerno zalijevanje također nije dobro jer povećava rizik od truljenja i bolesti.
Kada odlučite vaditi krumpir, odaberite suh dan. Vile ili lopatu zabodite dovoljno daleko od središta biljke kako ne biste prerezali gomolje. Oštećene krumpire odvojite i prve potrošite jer se slabije čuvaju.
Krumpir koji je bio izložen svjetlosti može pozelenjeti. Zeleni dijelovi mogu sadržavati povećane količine glikoalkaloida i takve gomolje nije dobro jesti, posebno ako su uz zelenu boju dobili gorak okus ili su proklijali. Krumpir nakon vađenja treba čuvati na tamnom, prozračnom i hladnijem mjestu, ali ne u potpuno zatvorenim plastičnim vrećama.
Dakle, cvjetanje znači da se ispod zemlje vjerojatno već formirao mladi krumpir, ali ne i da je stigao trenutak za potpuno vađenje. Za nekoliko mladih gomolja možete napraviti opreznu provjeru, dok za zreli krumpir treba pričekati da nadzemni dio biljke požuti i osuši se.


