Pita od šljiva jedan je od onih kolača koji mirišu na kraj ljeta, obiteljsku kuhinju i stare recepte koji se prenose godinama. Jednostavna je, sočna i puna voća, ali mnogima se dogodi isti problem: šljive tijekom pečenja puste previše soka, pa tijesto ostane mokro, gnjecavo ili se donji dio ne ispeče kako treba.
Tajna dobre pite od šljiva često je u jednom skromnom sastojku – grizu. Malo pšeničnog griza posutog po tijestu prije dodavanja šljiva može napraviti veliku razliku. On upija višak soka koji voće pusti tijekom pečenja, a pita ostaje sočna, ali ne vodena.
Griz ne mijenja bitno okus kolača, ali pomaže teksturi. Donje tijesto ostaje čvršće, bolje se reže i ne raspada se pod voćem. Upravo su zato naše bake često koristile griz, krušne mrvice ili mljevene kekse u voćnim pitama, osobito kada se radilo o šljivama, višnjama ili jabukama.
Možda će vas zanimati
Za dobru pitu najbolje je koristiti zrele, ali ne potpuno premekane šljive. Ako su šljive prezrele, pustit će previše tekućine i pita može biti previše vlažna. Ako su pretvrde, neće dati dovoljno mirisa ni slatkoće. Idealne su one koje se lako režu, imaju pun okus i još uvijek drže oblik.
Šljive treba oprati, prepoloviti i izvaditi koštice. Ako su veće, mogu se narezati na četvrtine. Po želji ih možete pomiješati s malo šećera i cimetom, ali ne treba pretjerivati sa šećerom, osobito ako su šljive već dovoljno slatke.
Tijesto za ovakvu pitu može biti prhko ili mekše, ovisno o receptu. Klasična domaća verzija najčešće se radi od brašna, maslaca ili margarina, jaja, šećera, malo praška za pecivo i nekoliko žlica kiselog vrhnja ili jogurta. Vrhnje tijestu daje mekoću i pomaže da ne bude suho.
Nakon što se tijesto zamijesi, dobro ga je kratko ohladiti. Ne mora stajati dugo, ali desetak do dvadeset minuta u hladnjaku pomoći će da se lakše razvalja i bolje zadrži oblik tijekom pečenja. Ako se žurite, tijesto se može odmah utisnuti rukama u lim.
Donji dio tijesta stavlja se u namašćen i pobrašnjen lim ili na papir za pečenje. Prije šljiva po tijestu se pospe tanki sloj griza. Ne treba ga staviti previše, dovoljno je nekoliko žlica, tek toliko da prekrije površinu. On će tijekom pečenja upiti sok i povezati se s voćem.
Na griz se zatim slažu šljive. Mogu se slagati prerezanom stranom prema gore ili prema dolje. Ako su jako sočne, bolje ih je lagano rasporediti bez dodatnog pritiskanja u tijesto. Po vrhu se može posuti malo cimeta, vanilin šećera ili običnog šećera.
Ako želite starinsku verziju, dio tijesta može se naribati preko šljiva. Tako pita dobije mrvičasti, domaći izgled i lijepu koricu. Druga mogućnost je napraviti tanke trakice od tijesta i složiti ih preko voća u obliku mreže.
Još tema koje vrijedi pročitati
Pita se peče na 180 stupnjeva oko 35 do 45 minuta, ovisno o debljini tijesta i količini šljiva. Gotova je kada tijesto lijepo porumeni, a voće omekša i zamiriše. Ako primijetite da vrh prebrzo tamni, može se pred kraj pečenja lagano prekriti papirom za pečenje.
Nakon pečenja važno je pitu pustiti da se ohladi prije rezanja. Dok je vruća, voće je još mekano i sokovi se nisu potpuno smirili, pa se pita može raspadati. Kada odstoji barem pola sata, puno se ljepše reže.
Prije posluživanja može se posuti šećerom u prahu. Dobro se slaže s kavom, čajem, čašom mlijeka ili kuglicom sladoleda od vanilije. Ipak, prava domaća pita od šljiva najčešće je najbolja sama, bez puno dodataka.
Ako šljive nisu dovoljno slatke, šećer se može malo povećati, ali pažljivo. Previše šećera može izvući još više soka iz voća. Bolje je dodati malo vanilije ili cimeta za miris nego potpuno prekriti prirodnu kiselkastu notu šljiva.
Ova pita uspijeva zato što je jednostavna i ne pokušava biti savršena. Malo prhkog tijesta, puno šljiva i nekoliko žlica griza dovoljni su da se dobije kolač koji je mekan, mirisan i sočan, ali ne gnjecav.
Upravo je taj mali sloj griza razlika između pite koja se raspada i one koja se lijepo reže. Zato, kada sljedeći put radite pitu od šljiva, nemojte preskočiti taj stari trik. Skroman je, jeftin i gotovo neprimjetan, ali kolaču daje ono zbog čega se uvijek traži komad više.
