Menta, kadulja i matičnjak među najčešćim su biljkama koje se ljeti beru za čaj, kuhinju i kućnu upotrebu. Sve tri imaju prepoznatljiv miris, ali upravo se taj miris lako izgubi ako se biljke beru u pogrešno vrijeme ili suše na pogrešan način. Najčešća pogreška je ostaviti ih na jakom suncu ili ih sušiti u debelom sloju, pa listovi potamne, izgube aromu ili se čak upljesnive.
Najvažnije pravilo je da se aromatično bilje ne suši na izravnom suncu. Sunce može brzo izvući boju i oslabiti miris, osobito kod mente i matičnjaka, čiji su listovi nježniji. Bolje je odabrati sjenovito, suho i prozračno mjesto, primjerice natkrivenu terasu, tavan, prozračnu sobu ili suhi kutak u kojem nema vlage.
Bilje je najbolje brati za suha vremena, ujutro nakon što se rosa osuši, ali prije najjačeg podnevnog sunca. Tada su listovi još svježi, a biljka ima najviše mirisnih tvari. Ne treba brati mokre biljke jer se teže suše i lakše potamne.
Možda će vas zanimati
Mentu je najbolje brati prije cvatnje ili na samom početku cvatnje. Tada su listovi najmirisniji. Režu se vrhovi biljke ili zdrave stabljike, a biljku ne treba čupati iz korijena. Ako se menta redovito reže, ponovno će potjerati nove mlade izdanke.
Kadulja ima čvršće listove i jači miris, ali i nju treba brati pažljivo. Najbolji su zdravi, neoštećeni listovi, po mogućnosti prije pune cvatnje. Ne treba odrezati cijelu biljku do zemlje, nego uzeti dio izboja kako bi se mogla obnoviti.
Matičnjak je najosjetljiviji od ove tri biljke. Njegovi listovi lako potamne i izgube fini miris limuna ako se suše presporo, na vlazi ili na suncu. Najbolje ga je brati prije cvatnje, dok su listovi mladi i mirisni. Nakon rezanja treba ga što prije staviti na sušenje.
Prije sušenja bilje ne treba prati ako je ubrano na čistom mjestu. Pranje dodaje vlagu i povećava rizik od kvarenja. Ako je biljka prašnjava, može se vrlo kratko isprati, ali je tada treba dobro prosušiti na čistoj krpi prije pravog sušenja.
Postoje dva jednostavna načina sušenja. Prvi je sušenje u snopićima. Stabljike se povežu u male, rahle snopove i objese naopako na prozračno mjesto. Snopovi ne smiju biti debeli jer sredina može ostati vlažna. Ovaj način dobro odgovara kadulji i meti, dok se kod matičnjaka često bolje pokaže sušenje u tankom sloju.
Drugi način je sušenje listova na papiru, platnu, mrežici ili plitkoj košari. Listovi se rasporede u jednom tankom sloju, bez natrpavanja. Tako zrak može prolaziti oko njih i sušenje je ravnomjernije. Ovaj način posebno je dobar za matičnjak jer pomaže da zadrži svjetliju boju i miris.
Bilje treba povremeno lagano promiješati ili okrenuti, osobito ako se suši na podlozi. Ne treba ga gnječiti, jer se mirisne tvari oslobađaju i gube. Cilj je da se osuši brzo, ali prirodno, bez jakog sunca i bez prevelike topline.
Još tema koje vrijedi pročitati
Menta je dobro osušena kada se listovi pod prstima mrve, ali još zadržavaju ugodan miris. Ako miriše slabo ili ustajalo, najvjerojatnije je sušena predugo, na vlazi ili u predebelom sloju. Listovi bi trebali ostati zelenkasti, a ne tamnosmeđi.
Kadulja se suši nešto lakše jer su joj listovi čvršći. Gotova je kada list postane suh, krhak i lako se lomi. Budući da ima snažan miris, treba je spremiti odvojeno od nježnijeg bilja kako ne bi preuzela aromu drugih biljaka.
Matičnjak treba posebno pažljivo spremiti čim se osuši. Ako predugo stoji na zraku, brzo gubi miris limuna. Listovi trebaju biti suhi i lomljivi, ali ne smiju imati miris po vlazi ili plijesni. Ako su potamnili i izgubili miris, bolje ih je ne čuvati za čaj.
Suho bilje ne treba odmah drobiti u prah. Bolje ga je spremiti u većim komadićima ili cijelim listovima, jer tako dulje zadržava aromu. Usitniti ga možete tek prije pripreme čaja ili dodavanja u jelo.
Najbolje ga je čuvati u staklenkama, papirnatim vrećicama ili limenim kutijama, na suhom, tamnom i hladnijem mjestu. Svaku posudu treba označiti nazivom biljke i datumom berbe. To je važno jer sušeno bilje s vremenom gubi miris i vrijednost.
Ne treba ga držati iznad štednjaka, blizu pećnice ili na polici izloženoj suncu. Toplina, svjetlost i vlaga najbrže uništavaju aromu. Kuhinjski ormarić koji je suh i taman puno je bolji izbor.
Najčešća pogreška je prerano spremanje. Ako listovi nisu potpuno suhi, u zatvorenoj posudi može se pojaviti plijesan. Zato prije spremanja treba provjeriti nekoliko debljih listova i stabljika. Ako se savijaju umjesto da pucaju, treba ih još sušiti.
Druga česta pogreška je sušenje u debelim hrpama. Tada se vanjski listovi osuše, a oni u sredini ostanu vlažni. To posebno šteti matičnjaku i meti. Bolje je bilje rasporediti u više tankih slojeva nego pokušati sve osušiti odjednom.
Treća pogreška je sušenje na jakom suncu. Iako se tako čini brže, bilje može izgubiti boju i miris. Kod ljekovitog i začinskog bilja brzina nije jedini cilj. Važno je sačuvati aromu, a za to su najbolji hlad, zrak i suhoća.
Mentu, kadulju i matičnjak najbolje je potrošiti unutar godine dana, do sljedeće sezone. Ako bilje više nema miris kada ga protrljate među prstima, neće dati ni dobar čaj ni dobar okus jelima.
Pravilno sušenje ne traži posebnu opremu, nego malo pažnje. Berite bilje za suha vremena, sušite ga u hladu i tankom sloju, ne spremite ga dok nije potpuno suho i čuvajte ga dalje od svjetla i vlage. Tako će menta zadržati svježinu, kadulja snagu, a matičnjak svoj nježni miris limuna.
