Ručnici nakon pranja mogu izgledati čisto, ali čim se ponovno navlaže počnu širiti ustajao ili kiselkast miris. Mnogi tada posumnjaju da je pranje na 40 stupnjeva preniska temperatura, no uzrok nije uvijek samo u odabranom programu.
Tijekom korištenja u vlaknima ručnika ostaju vlaga, masnoće s kože, mrtve stanice i tragovi kozmetičkih proizvoda. Znanstveni pregled istraživanja o higijeni rublja navodi da neugodne mirise najčešće stvaraju bakterije i gljivice koje mogu preživjeti pranje, a nakon ponovnog vlaženja ponovno se razmnožavati.
Problem često počinje mnogo prije uključivanja perilice. Mokar ručnik zgužvan na podu, ostavljen u košari za rublje ili obješen na kuki tako da se ne može brzo osušiti ostaje vlažan satima. Takvi uvjeti pogoduju mikroorganizmima odgovornima za miris, pa ga jedno uobičajeno pranje ponekad ne ukloni potpuno.
Možda će vas zanimati
Slično se događa kada oprani ručnici ostanu dugo zatvoreni u perilici. Čak i ako su izašli čisti iz ciklusa, toplina i vlaga u bubnju stvaraju uvjete u kojima se neugodan miris može vrlo brzo vratiti. Zato ih nakon završetka programa treba što prije izvaditi, raširiti i potpuno osušiti.
Česta je pogreška i pretrpavanje bubnja. Debeli ručnici upijaju mnogo vode i postaju teški, a ako su previše nagurani, voda i deterdžent ne mogu dovoljno dobro proći kroz sva vlakna. Smjernice za pranje kontaminiranog rublja također naglašavaju da se perilica ne smije preopteretiti.
Više deterdženta pritom ne znači nužno i čišće ručnike. Prevelika količina može se teže isprati te se s vremenom taložiti u vlaknima. Proizvođači perilica upozoravaju da takve naslage mogu učiniti ručnike tvrđima i pridonijeti zadržavanju nečistoća i mirisa. Najbolje je pratiti doziranje navedeno na ambalaži, uzimajući u obzir količinu rublja, tvrdoću vode i stupanj zaprljanosti.
Neugodan miris može dolaziti i iz same perilice. Ostaci deterdženta, omekšivača, vlakana i prljavštine mogu se skupljati u ladici, gumenoj brtvi, filtru i dijelovima bubnja. Ako iz prazne perilice dopire ustajao miris, teško je očekivati da će iz nje ručnici izaći potpuno svježi. Nakon pranja korisno je ostaviti vrata i ladicu malo otvorenima kako bi se unutrašnjost osušila te redovito očistiti dijelove navedene u uputama proizvođača.
Je li onda 40 stupnjeva dovoljno? Za uobičajeno korištene ručnike zdravih ukućana ta temperatura može biti dovoljna ako se koristi odgovarajući deterdžent, puni program pranja, razumna količina rublja i potpuno sušenje. Smjernice europske industrije deterdženata dopuštaju pranje običnog rublja na nižim temperaturama kada nije jako zaprljano, nema snažan miris i nije dugo držano vlažno.
Kada ručnici već imaju uporan neugodan miris, jako su zaprljani ili ih je koristila bolesna osoba, može biti korisno oprati ih na 60 stupnjeva, ali samo ako to dopušta oznaka za održavanje. Viša temperatura u pravilu pruža bolji higijenski učinak. Za rublje onečišćeno tjelesnim tekućinama ili povezano s poznatom infekcijom zdravstvene smjernice preporučuju pranje na najmanje 60 stupnjeva, dok za obično nezaprljano rublje navode da takva temperatura nije uvijek potrebna.
Ručnike je najbolje prati prema bojama i materijalu, bez prepunjavanja bubnja, na standardnom programu umjesto vrlo kratkog ciklusa. Nakon pranja trebaju se potpuno osušiti prije slaganja u ormar. Čak i mala količina preostale vlage može biti dovoljna da se miris vrati dok ručnici stoje složeni jedan na drugome.
Ako neugodan miris ostaje i nakon pravilnog pranja na temperaturi koju dopušta etiketa, uzrok vjerojatno nije samo u ručniku. Tada treba očistiti perilicu, provjeriti filtar i odvod, smanjiti količinu deterdženta te utvrditi suše li se ručnici dovoljno brzo između korištenja. Pranje na 40 stupnjeva, dakle, nije samo po sebi pogrešno, ali u kombinaciji s vlagom, prepunim bubnjem, kratkim programom i naslagama deterdženta može ostaviti upravo onaj miris kojeg se pranjem pokušavamo riješiti.
