Lisne uši mogu se u nekoliko dana proširiti po mladim izdancima, pupovima i donjoj strani listova. Hrane se biljnim sokovima, a kada ih ima mnogo, listovi se počinju uvijati, rast biljke usporava, a na površini se pojavljuje ljepljiva medna rosa koja privlači mrave. U početnoj fazi često ih je moguće suzbiti bez jakih insekticida, ali internetskim receptima treba pristupiti oprezno.
Jedna od kuhinjskih namirnica koja može pomoći jest obično biljno ulje, poput suncokretova ili repičina. Ono ne djeluje kao otrov, nego mora izravno prekriti mekano tijelo lisne uši i ometati njezino disanje. Upravo zato nije dovoljno poprskati samo nekoliko gornjih listova niti ulje izliti u zemlju.
Biljno ulje nikada se ne smije nanositi nerazrijeđeno. Čisto ulje može zatvoriti pore na listovima, ostaviti opekline i ozbiljno oštetiti biljku, osobito tijekom vrućeg i sunčanog vremena. Da bi se moglo ravnomjerno pomiješati s vodom, potrebna je vrlo mala količina blagog sredstva koje će poslužiti kao emulgator.
U starijim preporukama programa Master Gardener Sveučilišta Hawaii navodi se koncentrat pripremljen od približno 240 mililitara biljnog ulja i 15 mililitara blagog tekućeg sapuna bez jakih odmašćivača, izbjeljivača i dodatnih mirisa. Taj se koncentrat ne koristi izravno, nego se dobro protrese i zatim dodatno razrijedi.
Za početak je dovoljno u jednu litru vode dodati oko 20 mililitara tako pripremljenog koncentrata. Treba početi s najslabijom preporučenom koncentracijom jer različite biljke i sredstva za pranje nemaju jednaku osjetljivost ni sastav. Moderni, jako koncentrirani deterdženti za posuđe nisu prikladni jer mogu ukloniti prirodni zaštitni sloj s lista i izazvati oštećenja.
Još je sigurnija mogućnost kupiti gotovo hortikulturno ulje ili uljni pripravak registriran za primjenu na biljkama. Takvi proizvodi imaju ujednačen sastav i jasne upute o razrjeđivanju, temperaturi primjene te biljkama na kojima se smiju koristiti. Obično kuhinjsko ulje može djelovati na sličnom principu, ali domaća mješavina nije standardizirana pa zahtijeva znatno više opreza.
Prije prskanja pripravak treba isprobati na jednom ili dva lista. Ako nakon 24 do 48 sati nema žućenja, tamnih mrlja, uvijanja ili sušenja, može se oprezno tretirati veći dio biljke. Poseban oprez potreban je kod mladih sadnica, biljaka nježnog lišća i onih koje su već oslabljene sušom ili presađivanjem.
Prskanje se obavlja rano ujutro ili predvečer, kada sunce nije jako i kada su pčele te drugi oprašivači manje aktivni. Ne treba tretirati biljke ako se očekuje temperatura viša od približno 29 ili 30 stupnjeva, kao ni one koje venu zbog nedostatka vode. Biljku pod stresom najprije treba zaliti i pričekati da se oporavi.
Pripravak mora izravno pogoditi lisne uši. Potrebno je poprskati mlade vrhove, peteljke i posebno donju stranu listova, gdje se kolonije najčešće skrivaju. Jednom kada se uljni sloj osuši, nema dugotrajan učinak, pa uši koje nisu bile zahvaćene mogu preživjeti. Zbog toga je biljku potrebno ponovno pregledati nakon nekoliko dana.
Utah State University Extension navodi da uljni pripravci djeluju samo pri izravnom kontaktu s lisnim ušima te da temeljito prekrivanje napadnutih dijelova određuje uspjeh tretmana. Istodobno upozorava da se ulja ne primjenjuju na biljkama iscrpljenima nedostatkom vode ni neposredno prije velikih vrućina.
Još tema koje vrijedi pročitati
Ne treba prskati otvorene cvjetove niti dijelove biljke na kojima se nalaze bubamare, njihove ličinke, zlatooke ili osolike muhe. Uljni pripravak ne razlikuje štetne od korisnih kukaca koje izravno pogodi. Upravo su ti prirodni neprijatelji često dovoljni da broj lisnih uši postupno smanje bez dodatnog tretiranja.
Uljni pripravak ne treba kombinirati s drugim sredstvima za zaštitu bilja, osobito onima koja sadrže sumpor, osim ako na deklaraciji izričito piše da je takva primjena dopuštena. Na povrću i začinskom bilju treba koristiti samo proizvod dopušten za jestive biljke i poštovati sve upute o primjeni i berbi.
Kod manjeg broja uši prvi izbor ipak treba biti snažniji mlaz obične vode. Njime se kolonije mogu srušiti s biljke, a postupak se može ponoviti nekoliko puta. Pojedinačni napadnuti vrhovi mogu se ukloniti rukom, dok će bubamare i drugi korisni kukci odraditi ostatak posla.
Biljno ulje, dakle, može pomoći protiv lisnih uši, ali samo razrijeđeno, naneseno izravno na štetnike i u odgovarajućim vremenskim uvjetima. Prejaka mješavina, prskanje po podnevnom suncu ili tretiranje uvenule biljke lako mogu napraviti više štete od samih uši.
Zato su probno prskanje i umjerena koncentracija važniji od želje da se štetnici uklone jednim jakim tretmanom.
