Hrvatska priprema novi desetogodišnji plan upravljanja vukom nakon što je na razini Europska unija promijenjen status vuka iz strogo zaštićene u zaštićenu vrstu, čime je državama članicama omogućena veća fleksibilnost u upravljanju ovom velikom zvijeri. U Hrvatskoj je zabilježeno ukupno 43 vučja čopora, a plan je trenutačno u javnom savjetovanju.
Cilj novog dokumenta je osigurati dugoročno održivu populaciju vuka, ali i smanjiti sve izraženije sukobe između ljudi i ove vrste. To je posebno važno za područja poput Lika, gdje stočari već godinama upozoravaju na ozbiljne probleme zbog napada vukova na ovce i koze. Štete na stoci, gubici prihoda i osjećaj nesigurnosti sve češće dovode do nezadovoljstva lokalnog stanovništva i nepovjerenja prema postojećim mjerama zaštite.
Plan predviđa uvođenje tzv. zonacije, kojom se razlikuju područja visoke ekološke vrijednosti za vuka od zona u kojima se provode posebne mjere upravljanja. U tim zonama, gdje su sukobi s ljudima najizraženiji, moguće je ciljano uklanjanje problematičnih jedinki, uz jasno definirane protokole postupanja. Istodobno se planira jačanje nacionalnog sustava praćenja populacije vuka i bolja povezanost ključnih staništa.
Poseban naglasak stavlja se i na sprječavanje križanja vukova s psima lutalicama, što se smatra ozbiljnom prijetnjom genetskoj cjelovitosti vrste. Predviđene su mjere poput uklanjanja ilegalnih odlagališta otpada, sterilizacije pasa lutalica i genetskog testiranja kako bi se hibridi uklonili iz prirode.
Prema podacima nadležnih službi, populacija vuka u Hrvatskoj stabilna je samo u alpskoj regiji, dok je u kontinentalnom i mediteranskom dijelu stanje nepovoljno. Upravo u ruralnim krajevima, poput Like, konfliktne situacije najčešće dolaze do izražaja jer se vukovi približavaju naseljima i stočarskim gospodarstvima.
Iz Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije poručuju da uspješno upravljanje vukom ne ovisi samo o zakonima i mjerama, nego i o prihvaćanju u lokalnoj zajednici. Kao ključna rješenja navode se preventivne mjere poput električnih ograda, pastirskih pasa i boljeg čuvanja stoke, redovite isplate odšteta za nastale štete te edukacija stanovništva.
Novi plan trebao bi, barem na papiru, pomiriti očuvanje vuka kao važne karike ekosustava s realnim problemima ljudi koji s njim dijele prostor. Hoće li predložene mjere donijeti stvarno olakšanje stočarima u Lici, pokazat će tek provedba na terenu.
L.O.
