Klimatske promjene sve snažnije pogađaju hrvatsku poljoprivredu, a bez ozbiljne i sustavne prilagodbe posljedice bi u godinama koje dolaze mogle biti još teže. Sve češći toplinski valovi, duga sušna razdoblja i ekstremne oborine već sada izravno utječu na prinose, kvalitetu proizvodnje i ukupnu održivost poljoprivrednih gospodarstava.
Kako navodi Agroklub, pozivajući se na podatke Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, klimatske promjene u Hrvatskoj već se očituju kroz niz nepovoljnih pojava, od skraćivanja vegetacijskog razdoblja do smanjenja prinosa važnih ratarskih kultura poput pšenice, kukuruza i soje. Visoke temperature dodatno pojačavaju stres kod biljaka, dok manjak oborina uzrokuje sušu i nestašicu vode, što se izravno odražava na količinu i kvalitetu uroda.
Viši stručni savjetnik za stočarstvo pri Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Juraj Ostoić pojasnio je da sve češće ekstremne oborine u osjetljivim fazama razvoja biljaka, poput cvatnje ili razdoblja neposredno prije žetve, mogu potpuno uništiti usjeve. Osim izravne štete na biljkama, takvi vremenski uvjeti uzrokuju i eroziju tla, čime se dugoročno smanjuje proizvodni potencijal poljoprivrednog zemljišta.
Možda će vas zanimati
Klimatske promjene, navodi Agroklub, dodatno pogoduju širenju biljnih bolesti, štetnika i invazivnih vrsta. Zbog toga raste potreba za većim ulaganjima u zaštitu usjeva i primjenu pesticida, što dodatno opterećuje domaće poljoprivrednike.
Posebno snažan pritisak osjeća se u stočarskoj proizvodnji, koja u velikoj mjeri ovisi o dostupnosti vode, kvaliteti pašnjaka i općem zdravstvenom stanju životinja. Stručne analize pokazuju da porast temperatura i promjene u oborinskim obrascima izravno utječu na produktivnost stoke i njezinu dobrobit.
Ostoić upozorava da je jedan od najvećih problema toplinski stres kod životinja. Visoke temperature smanjuju unos hrane, usporavaju rast, uzrokuju pad proizvodnje mlijeka i narušavaju reproduktivne sposobnosti. U najtežim slučajevima, tijekom izraženih toplinskih valova, dolazi i do povećane smrtnosti životinja.
Dodatni problem predstavlja i smanjena dostupnost hrane i vode. Suše umanjuju prinos pašnjaka i kvalitetu krmiva, a kulture koje se koriste za stočnu hranu, poput kukuruza i soje, osobito su osjetljive na nedostatak vlage. Posljedice su veći troškovi proizvodnje i veći rizik od nestašice stočne hrane.
Toplija klima pogoduje i širenju bolesti i parazita, uključujući krpelje i komarce, ali i pojavama bolesti koje su ranije bile karakteristične za toplija područja. Time rastu i troškovi veterinarske zaštite, što dodatno otežava položaj proizvođača.
Utjecaj klimatskih promjena ipak nije jednak kod svih vrsta stoke. Goveda, primjerice, počinju pokazivati znakove toplinskog stresa već pri temperaturama višima od 25 Celzijevih stupnjeva. To dovodi do smanjenog unosa hrane, pada proizvodnje mlijeka i slabije plodnosti. Zbog velike tjelesne mase i intenzivne proizvodnje mlijeka, goveda se teže hlade, pa toplinski udari mogu izazvati i ozbiljne zdravstvene probleme.
Svinje su, s druge strane, još osjetljivije na visoke temperature jer se gotovo ne znoje. U takvim uvjetima dolazi do smanjenog prirasta, slabije konverzije hrane i reproduktivnih poteškoća, a istodobno rastu troškovi hlađenja i ventilacije na farmama.
Još tema koje vrijedi pročitati
Vrlo brzo na toplinski stres reagira i perad. Kod nje se visoke temperature očituju kroz dahtanje, smanjenu aktivnost, pad nesivosti i slabiju kvalitetu jaja. U ekstremnim uvjetima, osobito kod brojlera, može doći i do visoke smrtnosti.
Unatoč svemu, mogućnosti prilagodbe postoje. Poljoprivrednici se sve više okreću otpornijim kulturama, boljoj organizaciji proizvodnje i ulaganjima u infrastrukturu koja može ublažiti posljedice vremenskih ekstrema.
U stočarstvu to uključuje izgradnju sjenila, uvođenje ventilacijskih sustava i hlađenja te bolje upravljanje vodnim resursima. Sve veću važnost imaju i odabir pasmina otpornijih na više temperature te prilagodba vremena ispaše i hranidbe. Stručnjaci pritom ističu kako su povećanje dostupnosti vode, bolja izolacija objekata i primjena sustava za evaporativno hlađenje među ključnim mjerama za očuvanje proizvodnje.
Iako postoje strateški planovi prilagodbe, Agroklub navodi da stručnjaci upozoravaju kako je njihova provedba još uvijek nedovoljna. Upravo zato klimatske promjene ostaju jedan od najvećih izazova za hrvatsku poljoprivredu, a bez pravodobnih i učinkovitih mjera posljedice bi mogle biti dugoročne i ozbiljne, ne samo za proizvođače nego i za sigurnost opskrbe hranom.
