Vožnja za Uber ili Bolt u Zagrebu mnogima i dalje izgleda kao jednostavan način dodatne ili čak glavne zarade. Dovoljno je sjesti u automobil, uključiti aplikaciju i voziti putnike. No iskustva vozača pokazuju da je stvarnost danas mnogo složenija nego prije nekoliko godina.
Rasprava o tome koliko se zaista može zaraditi ponovno se otvorila nakon pitanja jednog korisnika Reddita koji je razmišljao o privremenom ulasku u posao. Planirao je voziti od ponedjeljka do petka, oko osam sati dnevno, i to s unajmljenim automobilom koji bi ga koštao oko 150 eura tjedno. Uz to bi morao računati na doprinose i postotak koji uzima agregator ili platforma.
Odgovori iskusnijih vozača bili su prilično jasni: posao više nije toliko jednostavan, a zarada značajno ovisi o tome ima li vozač vlastiti automobil, otvoren obrt, kakve troškove ima i koliko je spreman raditi.
Možda će vas zanimati
Jedan od vozača upozorio je da više nije dovoljno samo krenuti voziti. Za zakonito obavljanje autotaksi prijevoza potrebna je odgovarajuća dokumentacija, uključujući karticu autotaksi vozača. Ona je uvedena kao novi dokument za taksiste, a cilj je da putnici mogu provjeriti ispunjava li vozač propisane uvjete.
Vozači u raspravi ističu i da su troškovi ulaska u posao sve veći. Osim vozila, treba računati na gorivo ili struju, servis, gume, osiguranje, čišćenje vozila, najam ako automobil nije vlastiti, doprinose, porezne obveze i provizije platformi. Upravo ti troškovi najviše mijenjaju konačnu računicu.
Najveća razlika je između vozača koji ima vlastiti automobil i vlastiti obrt te onoga koji automobil unajmljuje. Ako vozač rentani automobil plaća oko 150 eura tjedno, samo najam mjesečno može odnijeti oko 600 eura. Kada se tome dodaju doprinosi, gorivo i ostali troškovi, jasno je zašto dio vozača tvrdi da se takav model sve teže isplati.
Prema iskustvima iz rasprave, vozač koji nema vlastiti automobil i ne želi raditi previše teško može očekivati visoku zaradu “čisto u džep”. Dio iskusnijih vozača smatra da bi u takvom modelu realna zarada mogla biti oko tisuću eura mjesečno, ali uz dosta rada i stalno praćenje najisplativijih termina i lokacija.
S druge strane, vozači koji imaju vlastiti automobil, otvoren obrt i manju ovisnost o posrednicima mogu proći znatno bolje. No i tada zarada nije zajamčena. Ovisi o sezoni, potražnji, prometnim gužvama, broju sati na cesti, cijeni goriva, bonusima, noćnim vožnjama i tome koliko se vozač zna pozicionirati u gradu.
Ljeto u Zagrebu dodatno mijenja računicu. Dio građana odlazi na more, studenti napuštaju grad, prometni ritam se mijenja, a broj svakodnevnih vožnji može pasti. Istodobno raste turistički promet, ali on nije ravnomjerno raspoređen po cijelom gradu. Zbog toga vozači koji poznaju lokacije, događanja, kolodvore, zračnu luku i noćni život mogu imati prednost.
Platforme često ističu tjedne prihode koji na papiru izgledaju primamljivo, ali vozači upozoravaju da to nije isto što i neto zarada. Prihod od vožnji treba umanjiti za sve troškove poslovanja, vozila i obveza prema državi. Tek nakon toga može se govoriti o stvarnoj zaradi.
Posebno se često spominje problem agregatora. Dio vozača smatra da taj model postaje sve manje održiv jer se sve više traži uredno poslovanje, prijave i jasniji odnosi. Zato neki savjetuju novim vozačima da, ako već ulaze u posao, razmisle o vlastitom obrtu i vlastitom vozilu, umjesto da rade preko posrednika i plaćaju najam automobila.
No ni vlastiti automobil nije besplatan. Intenzivna taksi vožnja znači puno kilometara, brže trošenje guma, češće servise, veći rizik od kvarova i pad vrijednosti vozila. Ako se to ne uračuna, zarada može izgledati veća nego što stvarno jest.
Za početnike je najveći rizik upravo pogrešna procjena. Na prvi pogled nekoliko stotina eura tjedno može zvučati vrlo dobro, ali nakon najma automobila, goriva, doprinosa, poreza i provizija konačni iznos može biti puno skromniji. Zato iskusni vozači savjetuju da se prije ulaska u posao napravi detaljna računica.
Realno, Uber i Bolt u Zagrebu i dalje mogu donijeti zaradu, ali više nisu “lagan novac”. Najbolje prolaze oni koji imaju vlastito vozilo, uredno riješen obrt, poznaju grad, voze u terminima kada je potražnja najveća i precizno prate troškove.
Za one koji ulaze u posao s unajmljenim automobilom, bez iskustva i uz očekivanje brze zarade, računica je mnogo tanja. Zaraditi se može, ali pitanje je koliko ostaje nakon svih obveza i koliko sati treba provesti za volanom da bi se do te zarade došlo.
Drugim riječima, zlatno doba aplikacijskog taksiranja, kako tvrdi dio vozača, čini se da je prošlo. Posao i dalje može biti isplativ, ali samo za one koji ga vode kao ozbiljan posao, a ne kao usputnu avanturu bez jasne računice.
Imate važnu priču, fotografiju ili video? Javite nam se na [email protected]
