Pojava mrava između redova rajčice, paprike, krastavaca ili drugog povrća ne znači automatski da je vrt napadnut. Mravi su prirodan dio vrtnog ekosustava, a većinu vremena biljkama ne nanose izravnu štetu.
Krećući se kroz tlo, mogu stvarati kanaliće, prenositi organski materijal i loviti sitne kukce. Zbog toga nekoliko mrava koji povremeno prolaze po gredici obično nije razlog za zabrinutost niti za uporabu sredstava protiv njih.
Pozornost ipak treba obratiti kada se velik broj mrava neprestano penje uz stabljike i zadržava na mladim listovima, vrhovima izdanaka ili naličju lišća. U takvim slučajevima problem često nisu sami mravi, nego lisne uši.
Možda će vas zanimati
Lisne uši sišu biljne sokove i izlučuju slatku, ljepljivu tekućinu poznatu kao medna rosa. Mravi se njome hrane, zbog čega posjećuju kolonije lisnih uši, a ponekad ih i štite od njihovih prirodnih neprijatelja.
Zato trag mrava koji vodi prema vrhu biljke može biti prvi znak da se među listovima skriva veći broj lisnih uši. Posebno treba pregledati naličje lišća, mlade izboje, cvjetne pupove i mjesta na kojima se list spaja sa stabljikom.
Osim samih uši, na napad mogu upozoravati uvijeni ili deformirani listovi, usporen rast, ljepljiva površina biljke te crna prevlaka koja se razvija na mednoj rosi. Lisne uši mogu prenijeti i pojedine biljne viruse, a zaražene biljke mogu imati prošarane, žute ili uvijene listove te nepravilno razvijene plodove.
U takvoj situaciji nije dovoljno uništavati samo mrave. Dok god na biljci ostaju lisne uši i njihov slatki sekret, mravi će se vraćati. Prvi korak zato treba biti smanjenje broja uši.
Kod manjeg napada često pomaže usmjeren mlaz vode kojim se uši isperu s naličja listova i mladih izdanaka. One su slabi letači i mnoge se nakon pada ne uspiju vratiti na biljku. Voda ujedno ispire ljepljivu mednu rosu i crnu prevlaku koja se na njoj može razviti.
Postupak se po potrebi može ponoviti nakon nekoliko dana, ali mlaz ne bi trebao biti toliko snažan da slomi stabljiku ili ošteti nježno lišće. Jako napadnute vrhove moguće je ukloniti, pod uvjetom da se time biljka neće previše oslabiti.
Važno je sačuvati bubamare, njihove ličinke, zlatooke i druge korisne kukce koji se hrane lisnim ušima. Neselektivno prskanje cijelog vrta može ukloniti upravo te prirodne neprijatelje, nakon čega se uši često još brže vrate. Stručnjaci zato preporučuju redovito praćenje biljaka i izbjegavanje nepotrebne uporabe pesticida.
Još tema koje vrijedi pročitati
Mravi mogu postati problem i kada veliko gnijezdo naprave neposredno uz mladu biljku. Iznošenjem zemlje mogu otkriti sitno korijenje, osušiti prostor oko njega ili destabilizirati tek posađene presadnice. To se češće događa u rahloj i suhoj zemlji, pod kamenjem, rubnim daskama ili u teglama.
Posebno treba reagirati kada se zemlja oko stabljike stalno rastresa, biljka se naginje ili vene iako ima dovoljno vlage. Tada je gnijezdo moguće poremetiti čestim zalijevanjem tog mjesta i premještanjem površinskog sloja zemlje, bez izlijevanja kipuće vode ili agresivnih pripravaka koji mogu oštetiti korijen.
U posudama i povišenim gredicama kolonija mrava može biti neugodnija nego u otvorenom vrtu jer je prostor za korijen ograničen. Ako voda nakon zalijevanja brzo prolazi kroz kanale, a zemlja se odvaja od korijena, biljku treba pažljivo pregledati i po potrebi presaditi u svjež supstrat.
Povremena pojava krilatih mrava također najčešće nije znak napada na povrće. U toplim i vlažnim ljetnim danima iz gnijezda mogu izaći mlade matice i mužjaci koji odlaze na parenje. Njihova masovna pojava obično kratko traje.
Mrave u vrtu zato ne treba uklanjati samo zato što su prisutni. Reagirati treba kada vode do kolonija lisnih ili korijenovih uši, kada je lišće ljepljivo i deformirano ili kada veliko gnijezdo ugrožava korijen mladih biljaka.
Najkorisniji potez je pratiti kamo se mravi kreću. Ako samo prolaze po zemlji, najčešće su bezopasni. Ako se u pravilnoj koloni penju prema vrhovima povrća, vrijeme je za pažljiv pregled biljke jer se pravi problem možda skriva ispod listova.
