
Na današnji dan, 6. srpnja 1966., u Engleskoj je započelo osmo izdanje Svjetskog nogometnog prvenstva. Turnir će ostati upamćen kao jedan od najvažnijih u povijesti nogometa jer je domaća reprezentacija stigla do svog prvog, ali i danas jedinog naslova svjetskog prvaka.
Prvenstvo se igralo od 6. do 30. srpnja na osam stadiona diljem Engleske, a sudjelovalo je 16 reprezentacija. Među favoritima su bili branitelj naslova Brazil predvođen Peléom, Zapadna Njemačka, Sovjetski Savez, Mađarska, Portugal s Eusebiom te domaćin Engleska, koju je vodio legendarni izbornik Alf Ramsey.
Turnir je otvoren na stadionu Wembley u Londonu utakmicom Engleske i Urugvaja. Pred više od 93 tisuće gledatelja domaćin nije uspio doći do pobjede te je susret završio bez pogodaka. Iako početak nije bio spektakularan, Englezi su iz utakmice u utakmicu podizali razinu igre i potvrdili da imaju momčad sposobnu otići do samoga kraja.
Nakon prolaska skupine Engleska je u četvrtfinalu svladala Argentinu rezultatom 1:0 u utakmici koju su obilježile velike tenzije i isključenje argentinskog kapetana Antonija Rattína. U polufinalu je domaćina čekao Portugal predvođen Eusebiom, tada jednim od najboljih nogometaša svijeta. Engleska je slavila 2:1 zahvaljujući dvama pogocima Bobbyja Charltona, dok je jedini portugalski pogodak postigao upravo Eusebio iz kaznenog udarca.
Veliko finale odigrano je 30. srpnja na Wembleyju pred gotovo 97 tisuća gledatelja. Suparnik je bila Zapadna Njemačka, a utakmica je ponudila jednu od najvećih drama u povijesti Svjetskih prvenstava. Nakon regularnih 90 minuta rezultat je bio 2:2 pa su pobjednika odlučili produžeci.
U 101. minuti dogodio se trenutak koji se i danas smatra jednom od najvećih kontroverzi u povijesti nogometa. Geoff Hurst snažno je pucao, lopta je pogodila gredu, odbila se prema gol-crti i vratila u polje. Glavni sudac Gottfried Dienst nakon konzultacije s pomoćnim sucem Tofikom Bahramovim priznao je pogodak, iako se desetljećima raspravlja je li lopta cijelim obujmom prešla crtu. Taj je pogodak usmjerio finale u korist Engleske, a Hurst je u samoj završnici zabio još jednom za konačnih 4:2.
Time je Hurst postao jedini nogometaš u povijesti koji je postigao hat-trick u finalu Svjetskog prvenstva, rekord koji traje i danas. Kapetan Bobby Moore potom je podigao trofej Jules Rimet pred domaćom publikom, a fotografija tog trenutka postala je jedna od najpoznatijih u povijesti svjetskog sporta.
Prvenstvo iz 1966. obilježilo je i rano ispadanje dvostrukog uzastopnog svjetskog prvaka Brazila. Pelé je tijekom turnira bio žrtva brojnih grubih prekršaja, a razočarani Brazilci završili su natjecanje već u skupini. S druge strane, Portugal je na krilima sjajnog Eusebija osvojio treće mjesto, dok je upravo portugalski napadač s devet pogodaka bio najbolji strijelac prvenstva.
Nekoliko mjeseci prije početka turnira dogodila se i jedna od najneobičnijih priča u povijesti nogometa. Originalni trofej Jules Rimet ukraden je tijekom javnog izlaganja u Londonu, što je izazvalo veliku potragu. Samo tjedan dana kasnije sasvim ga je slučajno pronašao pas Pickles tijekom šetnje sa svojim vlasnikom. Priča je obišla svijet, a Pickles je preko noći postao nacionalni heroj.
Iako je od tog povijesnog uspjeha prošlo punih 60 godina, Engleska nikada više nije osvojila Svjetsko prvenstvo. Najbliže je bila 1990. i 2018. plasmanom u polufinale, dok je 2022. zaustavljena u četvrtfinalu. Brojne vrhunske generacije, od Davida Beckhama i Stevena Gerrarda do Harryja Kanea i Judea Bellinghama, nisu uspjele ponoviti ono što je pošlo za rukom momčadi Alfa Ramseyja.
Još tema koje vrijedi pročitati
Upravo je zato naslov iz 1966. duboko ukorijenjen u englesku nogometnu kulturu. Kada god reprezentacija nastupi na velikom natjecanju, s tribina ponovno odjekuje legendarni refren “Football’s Coming Home”. Pjesma “Three Lions”, nastala za Europsko prvenstvo 1996., odavno je prerasla okvire tog turnira i postala neslužbena himna engleskih navijača. Izvorno je poručivala da se nogomet vraća u svoju kolijevku, ali danas predstavlja nadu da će se trofej svjetskog prvaka napokon vratiti kući – prvi put nakon nezaboravnog ljeta 1966. godine.
Gotovo šest desetljeća kasnije, Svjetsko prvenstvo iz 1966. i dalje je najveći trenutak u povijesti engleskog nogometa. Dok navijači svako novo veliko natjecanje dočekuju uz stihove “It’s Coming Home”, jedina zvjezdica iznad engleskog grba i dalje podsjeća na ljeto koje je zauvijek promijenilo povijest njihove reprezentacije.

