Neka jela ne trebaju mnogo sastojaka da bi ostala zapamćena. Upravo takva su bila jela naših baka, pripremljena od onoga što se imalo kod kuće, bez kompliciranja i bez skupih namirnica. Jedno od njih je jednostavan krumpir s lukom iz tave, skromno jelo koje mnoge odmah vraća u djetinjstvo.
Krumpir je u mnogim kućama bio osnova ručka ili večere. Mogao se kuhati, peći, dodavati u variva, posluživati uz meso ili jesti kao glavno jelo. Kada nije bilo mnogo namirnica, bake su znale od nekoliko krumpira, glavice luka i malo masti ili ulja napraviti obrok koji je mirisao cijelom kućom.
Za ovo jelo najprije se skuha krumpir u kori ili oguljen, ovisno o navici. Kada malo omekša, nareže se na ploške ili veće komade. Na tavi se zatim zagrije malo masti, ulja ili maslaca, doda se luk narezan na tanke ploške i polako prži dok ne omekša i ne dobije lijepu zlatnu boju.
Možda će vas zanimati
Upravo je luk taj koji ovom jelu daje poseban miris. Ne treba ga pržiti na jakoj vatri jer može brzo zagorjeti i postati gorak. Najbolji je kada se polako omekša, lagano karamelizira i pusti slatkoću. Tada se dodaje krumpir, sol, papar i po želji malo mljevene crvene paprike.
Krumpir se zatim prži nekoliko minuta, dok se ne spoji s lukom i dok na rubovima ne dobije blagu koricu. Ne treba ga stalno miješati. Ako se pusti da kratko miruje na tavi, dobit će onaj fini zapečeni okus koji mnogi pamte iz bakine kuhinje.
U nekim se kućama u ovakav krumpir dodavala i žlica domaće svinjske masti, malo češnjaka ili šaka nasjeckanog peršina. Negdje se posluživao uz kiselo mlijeko, negdje uz salatu od rajčice, krastavce, kiseli kupus ili običnu zelenu salatu. Bio je jednostavan, ali zasitan.
Ako je ostalo kuhanog krumpira od prethodnog dana, ovo je bio savršen način da se ništa ne baci. Bake su rijetko dopuštale da hrana propadne. Od ostataka su znale napraviti novo jelo, često još ukusnije od prvog.
Ovakav krumpir može se jesti samostalno, ali i kao prilog uz pečeno meso, kobasice, jaja ili ribu. Ipak, njegova prava vrijednost je u jednostavnosti. Najbolji je dok je još topao, poslužen izravno iz tave, uz komad kruha i salatu.
Danas, kada su recepti često puni egzotičnih sastojaka i dugih uputa, ovakva jela podsjećaju da dobra kuhinja ne mora biti komplicirana. Malo krumpira, luk, sol i masnoća dovoljni su za obrok koji ima okus doma.
Upravo zato se ovakva jela ne zaboravljaju. Ona nisu samo hrana, nego sjećanje na kuhinje u kojima se kuhalo polako, štedljivo i s puno osjećaja. Krumpir s lukom iz tave možda je jednostavan, ali baš zato i ima onu toplinu koju najčešće povezujemo s bakinom kuhinjom.
