Iako se na prvi pogled čini da izraelski premijer Benjamin Netanyahu uživa nepokolebljivu potporu Washingtona, ulazak sukoba u drugi tjedan razotkriva duboke razlike u dugoročnim ciljevima dviju zemalja. Dok izraelska strana otvoreno zagovara promjenu režima u Teheranu, američka administracija pod vodstvom Donalda Trumpa pokazuje sklonost drukčijem scenariju. Američki predsjednik, prema procjenama analitičara, više teži uspostavi kooperativnije vlasti unutar postojećeg sustava, slično modelima viđenima u nekim drugim kriznim žarištima.
Izraelski dužnosnici sve češće izražavaju sumnju da promjena iranskog režima uopće predstavlja prioritet za Bijelu kuću. Čini se da je strateški fokus Washingtona usmjeren na kontrolu iranskog izvoza nafte, što je iznimno važno u kontekstu odnosa s Kinom. Budući da Peking kupuje najveći dio iranske energije ignorirajući američke sankcije, Trump bi kontrolu nad tim resursima mogao iskoristiti kao snažan pregovarački adut na predstojećem sastanku s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.
Iako su se godinama pripremali za zajedničko djelovanje, prvi znakovi nezadovoljstva pojavili su se nakon izraelskog napada na skladišta goriva u Teheranu početkom ožujka. Američki dužnosnici nisu krili negodovanje tim potezom, što je bio prvi javno vidljivi znak neslaganja između dviju sila. Dok Izrael nastoji zadati udarce koji bi oslabili samu strukturu iranske vlasti, američki planeri zaziru od poteza koji bi mogli izazvati nekontroliranu energetsku krizu na svjetskim tržištima.
Unatoč nadi da će zračni udari potaknuti stanovništvo na masovne prosvjede, povijest i trenutačna situacija na terenu govore suprotno. Iako su Iranci ranije pokazali iznimnu hrabrost u suprotstavljanju režimu, stručnjaci procjenjuju da su šanse za novi val demonstracija minimalne dok traje izravna ratna opasnost. Ključne strukture moći, poput Iranske revolucionarne garde, u dosadašnjim su napadima ostale uglavnom netaknute, što režimu omogućuje zadržavanje čvrste kontrole nad zemljom.
Za izraelskog premijera ovaj rat ima i snažnu unutarnjopolitičku dimenziju. S obzirom na to da ga krajem godine čeka zahtjevna izborna utrka, prekid borbi bez jasnog i opipljivog rezultata mogao bi ozbiljno ugroziti njegovu političku budućnost. Iako je prošle godine tvrdio da je Izrael uklonio egzistencijalne prijetnje u obliku nuklearnog i balističkog programa, ponovni raketni napadi na izraelske gradove pokazali su da opasnost nije nestala, što stavlja dodatni pritisak na vladu u Jeruzalemu da ovaj put osigura trajnije rješenje.
