Gostujući na televiziji N1, Milivoj Špika iz stranke Blok umirovljenici zajedno (BUZ) oštro je kritizirao aktualne prijedloge za izmjenu mirovinskog sustava, posebno se osvrnuvši na izjave Lazara Grujića, predsjednika HSU-a. Špika smatra kako su izneseni podaci o udjelu mirovina u plaćama potpuno pogrešni jer se barata bruto iznosima, što iskrivljuje stvarnu sliku standarda umirovljenika. Prema njegovu mišljenju, cilj bi trebao biti postizanje prosječne mirovine u visini od 60 posto prosječne plaće, no taj je plan i dalje na vrlo dugom štapu zbog nedostatka političke volje za stvarnu suradnju.
Ukidanje poreza kao pogodovanje najbogatijima
Posebno problematičnim Špika smatra zagovaranje ukidanja poreza na mirovine, što naziva opasnom podvalom usmjerenom protiv najugroženijih građana. On tvrdi kako bi od takve mjere devedeset posto umirovljenika s radničkim primanjima dobilo tek neznatne iznose ili apsolutno ništa. S druge strane, osobe s visokim primanjima, poput saborskih zastupnika, ostvarile bi značajnu korist koja bi na mjesečnoj razini mogla dosegnuti i više od 200 eura. Na taj bi se način dodatno produbio jaz između onih koji jedva spajaju kraj s krajem i onih s povlaštenim statusom.
Možda će vas zanimati
Korijeni siromaštva u zakonskim izmjenama
Kao ključni razlog današnjeg teškog stanja umirovljenika Špika navodi zakonske izmjene iz 1999. godine kojima je promijenjen način izračuna mirovina. Tom je reformom ukinut dotadašnji sustav najpovoljnijih godina te se počeo uvažavati cijeli radni vijek, što je prepolovilo udio mirovine u prosječnoj plaći. Uz to, problem su i niske uplate doprinosa tijekom devedesetih godina, kao i model usklađivanja koji redovito zaostaje za rastom troškova života i plaća.
Nužnost povratka na pravedniji model
Rješenje za rastuće siromaštvo Špika vidi u povratku na stari model izračuna koji bi se temeljio na najpovoljnijim vezanim godinama staža. Također naglašava kako je nužno uspostaviti pravedniji sustav usklađivanja primanja koji bi u potpunosti pratio ekonomsku dinamiku zemlje. Bez korjenitih promjena u samoj srži legislativnog okvira, umirovljenici će i dalje biti prisiljeni birati između osnovnih životnih potreba, dok će se u javnosti nuditi rješenja koja pogoduju samo malobrojnoj manjini s najvišim primanjima.
