Kruh ponekad ostane svjež nekoliko dana, a ponekad se prve zelene ili bijele mrlje pojave gotovo preko noći. Iako na trajnost utječu vrsta brašna, količina vlage i prisutnost konzervansa, važnu ulogu ima i mjesto na kojem kruh držimo.
Plijesni najviše odgovaraju toplina i vlaga. Zbog toga kruh ne bi trebalo držati na vrhu hladnjaka, uz pećnicu, pokraj štednjaka ili u ormariću iznad kuhala za vodu. Na takvim mjestima temperatura može biti viša nego u ostatku kuhinje, a para koja nastaje tijekom kuhanja dodatno povećava vlagu.
Vrh hladnjaka mnogima se čini praktičnim jer je ondje kruh pri ruci i ne zauzima prostor na radnoj površini. Međutim, neki hladnjaci tijekom rada ispuštaju toplinu kroz bočne ili stražnje dijelove, a ona se može zadržavati i iznad uređaja. Kruh zatvoren u plastičnoj vrećici tada se nalazi u toplom i vlažnom okruženju koje pogoduje pojavi plijesni.
Možda će vas zanimati
Sličan problem nastaje ako se vrećica s kruhom drži na osunčanoj prozorskoj dasci. Sunce tijekom dana zagrijava pakiranje, a vlaga iz kruha kondenzira se s unutarnje strane vrećice. Sitne kapljice jasan su znak da uvjeti za čuvanje nisu dobri.
Najbolje mjesto za kruh je hladan, suh i taman dio kuhinje, udaljen od izvora topline i pare. To može biti čista kutija za kruh ili kuhinjski ormarić koji nije neposredno uz pećnicu, perilicu posuđa ili hladnjak.
Kutija za kruh nije korisna samo zato što skriva nered. Ona usporava gubitak vlage, ali istodobno omogućuje određeno strujanje zraka. Tako se stvara ravnoteža između dvaju problema – previše zraka isušuje kruh, dok previše vlage pogoduje nastanku plijesni.
Vrsta pakiranja ovisi i o vrsti kruha. Mekani rezani kruh najbolje je čuvati u dobro zatvorenoj originalnoj vrećici jer bi se na zraku brzo osušio. Kruh s hrskavom korom može se kratko držati u papirnatoj ili platnenoj vrećici, odnosno u kutiji za kruh, kako korica ne bi odmah postala gumena.
Domaći kruh prije spremanja mora se potpuno ohladiti. Ako se još topao stavi u plastičnu vrećicu ili zatvorenu kutiju, para neće moći izaći. Pretvorit će se u kapljice na unutarnjoj strani pakiranja, a vlažna površina kruha može se mnogo brže upljesniviti.
Kruh ne treba držati ni neposredno uz sudoper, vlažne kuhinjske krpe ili posudu u kojoj se skuplja biootpad. U tim dijelovima kuhinje obično ima više vlage, mrvica i mikroorganizama nego na suhoj radnoj površini.
Kutiju za kruh potrebno je redovito prazniti i čistiti. Mrvice koje se nakupljaju na dnu mogu zadržavati vlagu i postati podloga za razvoj plijesni. Prije vraćanja kruha kutiju treba potpuno osušiti.
Još tema koje vrijedi pročitati
Novi kruh nije dobro stavljati u vrećicu u kojoj se već nalazio stari, osobito ako niste sigurni zašto je prethodna štruca tako brzo propala. Vrećicu u kojoj je bio pljesniv kruh treba baciti, a posudu ili kutiju oprati i osušiti.
Mnogi kruh drže u hladnjaku kako bi spriječili pojavu plijesni. Niža temperatura zaista može usporiti njezin razvoj, ali istodobno ubrzava proces zbog kojeg kruh postaje tvrd i ustajao. Hladnoća u hladnjaku potiče ponovno povezivanje molekula škroba, zbog čega se mijenja struktura sredine kruha.
Kako objašnjava kulinarski portal Serious Eats, kruh u hladnjaku brže gubi mekanu teksturu upravo zbog ubrzanog očvršćivanja škroba. Zato hladnjak može biti rješenje u vrlo toplom i vlažnom domu, ali nije najbolji izbor ako želite sačuvati okus i mekoću kruha.
Ako kruh nećete pojesti u nekoliko dana, bolje ga je zamrznuti. Najpraktičnije ga je unaprijed narezati, podijeliti na manje porcije i zatvoriti u vrećicu iz koje je istisnut višak zraka.
Pojedinačne kriške mogu se izvaditi prema potrebi i staviti izravno u toster. Mogu se ostaviti i da se odmrznu na sobnoj temperaturi. Zamrzavanje znatno bolje čuva teksturu kruha od držanja u hladnjaku.
Količina kruha koju kupujemo također ima velik utjecaj. Ako se pola štruce redovito baca, isplativije je kupiti manji kruh ili polovicu odmah zamrznuti. Time se smanjuje bacanje hrane, a pri ruci uvijek ostaje nekoliko kriški.
Ako se na kruhu ipak pojavi plijesan, nije dovoljno ukloniti samo zahvaćenu krišku ili odrezati vidljivu mrlju. Kruh je porozan pa se niti plijesni mogu proširiti dublje u njegovu unutrašnjost i na dijelove na kojima još nema vidljivih promjena.
Američko Ministarstvo poljoprivrede preporučuje bacanje cijelog kruha i ostalih pekarskih proizvoda na kojima se pojavila plijesan jer onečišćenje može postojati ispod površine.
Pljesniv kruh ne treba približavati nosu i duboko mirisati jer se tako mogu udahnuti spore. Treba ga staviti u vrećicu, baciti te pregledati hranu koja je bila pohranjena pokraj njega.
Bijelo brašno koje se nalazi na kori pojedinih rustikalnih kruhova ne treba zamijeniti s plijesni. Brašno je obično ravnomjerno raspoređeno, suho i bez mirisa, dok plijesan može izgledati pahuljasto, stvarati nepravilne zelene, sive, plave, bijele ili crne mrlje i imati neugodan miris. Ako postoji dvojba, sigurnije je kruh ne jesti.
Pravilno mjesto neće svaki kruh održati svježim jednako dugo, ali hladan i suh prostor, čisto pakiranje i zamrzavanje viška mogu znatno usporiti kvarenje. Najvažnije je izbjegavati toplinu i kondenzaciju – upravo se ondje najčešće krije razlog zbog kojeg se kruh upljesnivi brže nego što očekujemo.
