Povremene čajanke koje provodi HDZ koje bi trebale služiti pripremama i stvaranju strategije za lokalne izbore, ujedno služe i za dogovaranje gospodarskih programa i mobilizaciju članstva na akciju. Sastanke koje malo pa malo održava HDZ pripreme su za lokalne izbore, kojima unutar HDZ-a daju veliki značaj jer bi trebao označiti njihov povratak na političku scenu. Ovo su u stvari prvi izbori na kojima će ih predvoditi Tomislav Karamarko tako da nisu samo važni zbog osvajanja vlasti već i zbog mira unutar vlastitih redova, kojeg neće biti ako rezultati izostanu. Iz govora najviših HDZ-ovih dužnosnika stiče se dojam kako oni misle da će vladajuća Kukuriku koalicija pasti sama od sebe i zato sam sve bliže razmišljanju da će lokalni izbori biti pravi fijasko, jer je HDZ danas potpuno neprepoznatljiv. Ono o čemu se najviše pričalo i nagađalo je kadrovska križaljka unutar HDZ-a, no ni tu Karamarko nije ponudio ništa novo, jer ako ako je započeo proces čišćenja i koliko god je nastojao održati proglas da bi se stari kadrovi sami trebali povući i otići u političku mirovinu, onda je bilo bar korektno da ponudi nova imena, a njih nažalost nema. Glasno ću napisati, što se mene tiče ovo je najlošiji HDZ od kad ga ja pamtim, razvodnjena kamilica. Ne pamtim kada je unutar HDZ-a bilo toliko podmetanja, „zabijanja noževa u leđa“, razdora, netrpeljivosti i licemjerstva. Nisam se nadao da će dojučerašnji kućni prijatelji, suradnici, kolege, osobe od najvećeg povjerenja pasti toliko nisko i voditi unutarstranačka podmetanja i pljuvanja, što nedvojbeno govori da nikad više onakvog HDZ-a, niti onakvih ljudi kojima se moglo vjerovati i pogledati u oči. Svi su se oni prodali za osobne interese. Najnoviji rezultati anketa govore da HDZ ima potporu samo 19 posto birača, te da je predsjednik Tomislav Karamarko najnegativnije ocijenjeni političar. Iako to javno ne žele reći, u HDZ-u se stvara većina koja iz dana u dan sve više priželjkuje unutarstranačke izbore, no još uvijek nemaju pravoga vođu. Kod većine članova prevladava mišljenje da najvažnije odluke donosi troje ljudi te da se stranka vodi kao sekta.
S druge strane, SDP do sada samo nudi pokušaje, proizvodi višak radne snage i nagomilava očaj kod ljudi, bilo onih koji kopaju po kontejnerima ili kod onih kojima su ovrhe za vratom i kuće na „bubnju“. Milanović i njegovi ministri do sada su samo proizveli i ponudili našem narodu muku, čupanje za kosu, preživljavanje i budućnost koju ne želimo dočekati. Ono što je očito, što se vidi i osjeća je nastavak dobro isprobanih metoda podjele plijena, u ministarstavima, podjelom mjesta u upravnim i nadzornim odborima, pri čemu su najbolje realizirali točku 22 njihovog plana, koja se odnosi na čistku po političkoj podobnosti svih ljudi u svim državnim institucijama. Očekuju nas novi porezi, novi otkazi i smanjenje plaća, tako da je vrijeme da biramo ekonomične i vodootporne kartonske kutije u kojima ćemo ubuduće živjeti, jer nikad kao do sad ekonomske krize nisu ovako dugo trajale. U posljednjih dvadesetak godina ustostručile su se razlike između menadžerskih i radničkih plaća, SDP je omogućio sumanuto bogaćenje bogatih i osiromašenje siromašnih, što je neodrživo i sustav se mora urušiti. Od kad nam je SDP-a, stvorena je velika prostodušnost političara i malodušnost građana, tako da skoro pa svakom trećem građaninu Hrvatske prijeti siromaštvo pri čemu su Hrvati ne samo materijalno osiromašili već i duhom uništeni. Uvjeren sam pa tako i siguran da nas očekuje posao proizvodnje lažnih poštenjačina, lažnih obećanja, lažnih statistika i anketa a naš narod kao i uvijek do sada bit će ovca za šišanje.
U našoj lokalnoj sredini pokušava se na razne načine prikriti nezadovoljstvo, jad i bijeda, no kako ulazimo u vrijeme kada će mo birati nove gradonačelnike, načelnike i druga tijela lokalnih samouprava postalo je već normalno da se spremamo na neke nove Napoleone, Hitlere, Tarzane, ali i Ajnštajne i Obame koji će nam objasniti da su baš upravo oni ti koji će nas nahraniti, napojiti i ponuditi nam jastuk za bezbrižno spavanje.
Dobro je da smo saznali i prvog kandidata za budućeg župana. Koliko god to mnogima zvučalo čudno Milan Kolić na ovaj ili onaj način uspješno je balansirao svih ovih godina i glavni grad Like uspio održati „na nogama“. Da li je mogao više.., ili manje, svako neka odluči na svoj način, a one „nepodopštine“ koje mu neki spočitavaju, za mene su tek dječja igrarija u moru prokletih bogatuna, prevaranata, mešetara koji žive tu uz nas, ali ih mi ne želimo namjerno primjetiti. Do sada, javno istaknuti kandidati za gradonačelnike Gospića i Otočca iz redova SDP-a, Nikola Maras i Ivan Matasin dva su različita političara, ako ih tako mogu nazvati. Iako nemaju sličnosti u političkom poimanju hrvatske zbilje, svaki na svoj način ima iza sebe određenu strukturu ljudi koja im daje nedvojbenu političku podršku. Maras, očito je želi u svom gradu zaustaviti neka prošla vremena i pustiti svoju viziju Gospića, nudeći pri tom zatvaranje laži, otvaranje istine s kojom bi Gospić postao uvažavana sredina u kojoj bi vladala pravda, sreća i zadovoljstvo. Dobar pogled u budućnost, mora se priznati, samo da li je Maras zaboravio da njegov predsjednik Milanović ni nezna gdje je grad Gospić, jer ga nikad nije posjetio. Maras je nekoliko puta otvoreno najavio bespoštednu borbu u Gospiću za vrednovanje istine, poštenja i zakonitosti, samo je pitanje od kuda će i na koji način krenuti, jer neke stvari koje su učinjene ne mogu se ispraviti a ni izmjeniti. Mnogi će reći da je Ivan Matasin kandidat za gradonačelnika Grada Otočca dobro promišljen potez otočkih SDP-ovaca, dok će drugi pak žalac ubosti u njegovo političko neiskustvo, i nesnalaženje u političkim mešetarijama koje bi svaki pretedent za mjesto gradonačelnika trebao itekako imati. Njegov adut za pobjedu mnogi vide u neiskvarenim vizijama borbe za gospodarsko ozdravljenje propalog gospodarstva u Gackoj dolini te u još ne toliko veliku političku pokvarenost kojom neki barataju kao klikerima. Da li će mu nedovoljna politička profiliranost ići u korist ili ga sputavati u političkoj borbi teško je reći, no dobro je poznato da koliko god imao vizionarski kvalitetan gospodarski potencijal, bez političkog iskustva upitno je njegovo gospodarsko političko uvažavanje.
A što je sa otočkim HDZ-om?! Kako je Gradonačelnik Otočca Mario Barković izgubio mogućnost kandidature za budućeg župana, na što su njegovi oponenti ali i on sam držali da ima pravo, jer je jedini Karamarkov lider u županiji, mjesto dožupana koje mu se nudi, za sada mu nije prihvatljivo, stoga sudeći po zatišju pred buru ne preostaje ništa drugo nego da i zadnju kartu baci na borbu za ostanak na mjestu gradonačelnika. Ako i to izgubi, onda je priča rješena, Karamarko ga je u potpunosti izigrao i otvoreno priznao da nema toliku političku snagu komandiranja sa HDZ-ovom ličko senjskom oligarhijom.
Osim što župan Ličko senjski Milan Jurković u svibnju odlazi u Sabor, i nakon teških riječi koje su pale na njegov račun i to u njegovoj rodnoj sredini, odlučio je dokazati svoju političku moć i uvažavanje u Gradu Otočcu računajući na podršku Gradskog odbora HDZ-a ali i građana. Ono što smo do sada mogli čuti od Jurkovića je, da ne dolazi niti jedana opcija kompromisa po kojoj bi mjesto kandidiranja za gradonačelnika Otočca mogao prepustiti Barkoviću, pa makar to bila i naredba od Karamarka. Hrabra, no da li i dobro procjenjena odluka, mnogi se pitaju?! U slučaju da se Jurković povuče, pokloni nad naredbom Karamarka ili ga izigra GO HDZ-a Otočca, bio bi to njegov politički kraj ali i političko uvažavanje kako u Gradu Otočcu tako i u žapaniji u kojoj je suvereno vladao niz godina. Poznavajući dosadašnji politički rad i djelovanje Jurkovića, teško je za očekivati da će se povući „bez ispaljenog metka“, jer mnoge je zadužio, stvorio i dao im mogućnost stvaranja kako političkih tako i osobnih probitaka, a što mu sada daje za pravo da računa na povrat „uloženog“. Prateći višegodišnji rad i političko djelovanje Jurkovića siguran sam u jedno: „ kod njega su u pitanju principi, od koji sumnjam da će odustati“. Kako je u politici sve moguće, baš me zanima da li će Jurković istrajati u svom političkom dokazivanju, ili će podvući rep i zadovoljiti se onim što mu Karamarko ponudi, u ovom slučaju najviše što se može a da ne izgleda kao šamar, a to je da bude nositelj HDZ-ove liste, čime bi prigrabio mjesto predsjednika Gradskog vijeća Otočca. No to je sve ako…, uskoro će mo biti pametniji.
Koliko je jaka HSS-ova opcija u Otočcu da najvjerovatnije u koaliciji sa nekim drugim strankama istakne svog kandidata te time ugrozi Jurkovića i Barkovića teško je reći, no ako se iz političke zataje ponovno pojavi Stjepan Kostelac, sve bi to moglo političku borbu u osvajanju gradske vlasti moglo itekako učiniti zanimljivom. Ono što ostaje dobro poznato je da HSS osim Kostelca nema nikoga više za ponuditi, jer u zadnje vrijeme ta stranka uspješno tek, vegetira.
Nakon potpisivanja kaolicijskog sporazuma HSP-a i HČSP, u Gradu Senju zasigurno ništa više neće biti kako je bilo. Poznavatelji tamošnjih političkih prilika tvrde da je tim potezom, manirom starog prokušanog političkog lisca, Bero Gržanić osigurao mjesto budućeg gradonačelnika. Isto tako, sigurno je da ni HDZ-ov kandidat, koji još nije poznat, neće stajati po strani, no malo je vjerovatno da ovaj put ima nekakvu šansu u djeljenju gradske vlasti.
Prvi, drugi, i napokon „Treći put“ koji su izabrali ličko senjski HSLS-ovci, koji u osvajanje vlasti ulaze u suradnji sa „borcem za ljudska prava“ Mirom Matijevićem, što mnogi drže kao kamenom oko vrata, te nekim njima bliskim strankama mogu poremetiti stremljenja dasadašnjim neprikosnovenih političkih opcija, poglavito jer Ante Franić ima političku viziju izmjene dosadašnjeg parazitskog provođenja gospodarsko socijalne politike u županiji, i ako mu u svemu tome ljestve(lojtru) pridrži Milan Sigurnjak i neke druge „manje važne“ političke opcije, moglo bi se dogoditi da se politička voda zamuti.
O drugim kandidatima, koji se još nisu pojavili, o drugim (sve)mogućim političkim kombinacijama teško je za sada govoriti, no sigurno je da mnogi ovaj put računaju na dobru političku prigodu s kojom mogu itekako zakomplicirati račune onima koji su već sigurni u pobjedu. Sigurno je jedno, nikada do sada HDZ-ovi lideri nisu bili u toliko velikoj opasnosti da dožive fijasko, krah i politički slom, isključivo zbog unutarstranačkog hanibalstva.
Na kraju treba reći da lokalne vlasti od uvođenja neposrednih izbora imaju velike ovlasti. Za građane, iako mnogi o njima malo znaju, oni su ponekad važniji od Vlade i Sabora. No nadolazeći izbori za župane, gradonačelnike i načelnike donose i novosti. Jedna od najvažnijih je što izabrani čelnici više neće biti nesmjenjivi. Svake će im godine test biti proračun, ne prođe li proračun, padat će i oni.
Do tad, bilo bi dobro otvoriti oči, a zatvoriti nos.
Dražen Prša