U Zagrebu je tijekom liječenja od kraće i teške bolesti jutros preminuo Fabijan Rupčić-Fabo. Ovaj vrlo skromni i dobri čovjek rođen je u Rastoki kod Gospića prije 80 ljeta. Ostat će zapamćen po puno toga dobroga, a svakako i stoga što je bio idol mlađih generacija, darivatelja krvi. Fabo je krv dao ukupno 137 puta, najviše od darivatelja s područja Ličko-senjske županije. Tijekom zadnjeg prijema u Gradu Gospiću upriličenog povodom Dana dobrovoljnih darivatelja krvi Fabo se požalio na zabranu liječnika da u poodmakloj životnoj dobi nastavi davati krv.
Bio je i ostao dosljedni humanitarac, zapamćen kao čovjek koji nikada nikoga nije mrzio. Kada su mu tadašnji susjedi u ljeto 1991. godine zapalili dio imanja na Ličkom Osiku, kao poruku da se seli iz tzv. Krajine, Fabo je s obitelji teška srca krenuo u progonstvo. Unatoč životnim nedaćama taj je dobri čovjek uvijek govorio:
-Nikoga ne mrzim. Uvijek sam nastojao pomagati ljudima. Pa i onima koji su nas na početku rata zapalili i protjerali. Nikada nisam pitao tko će primiti moju krv. Važno je da je nekome pomogla, da je spasila nečiji život. Ponovno bi to učinio, bez razlike po bilo kojoj osnovi!
L. O.
