Na društvenim mrežama ovih dana je pravi hit susret dvojice policajaca u Bihaću koji su nakon dojave banuli u jednu kuću. Umjesto vlasnika kuće zatekli su dvojicu migranata-provalnika. Jedan je iz Alžira, a drugi iz Tunisa, dakle iz država gdje već godinama nema ratnih djelovanja. Po običaju, obojica su „negdje usput“ pogubila dokumente. Uz njih je pronađen dio predmeta i stvari iz provaljene kuće koje su pripremili za krađu. Jedan od uhićene dvojice već je tražen u BiH jer je provalio u više kuća u toj državi. Zanimljiv je komentar jednog od dvojice bihaćkih policajaca: „Vidi ga, on se raskomotio ‘ko u svojoj kući“!
Sve je manje informacija s područja Like o uhićenjima migranata. Kako stvari stoje treba biti skloniji teorijama po kojima se razmjeri migrantske krize uporno sakrivaju od javnosti. Kako inače tumačiti podatak da je MUP RH pokušao „na mala vrata“ ishodovati od Grada Petrinje građevinsku dozvolu za sanaciju i izgradnju prihvatnog centra za azilante u Maloj Gorici. Gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović je to odbio rekavši kako njegov grad ima previše problema i ratnih ožiljaka da bi se upuštao u takvu avanturu. Oglasili su se i branitelji rekavši kako za njihovu djecu Hrvatska nema uvjeta za život, ali za migrante sumnjiva podrijetla novca ima. Naravno, novca hrvatskih poreznih obveznika.
Čudno je, ali istinito da se zahvaljujući dvojici zagrebačkih novinara otkrila najveća mreža švercera migranata koju su formirali-migranti! Lagodno su živjeli u centru Zagreba, vozili skupe aute i švercali migrante na potezu od Metkovića, preko cijele Like pa do Petrinje. Policija je navodno sve to pratila, ali o svmu tome iz policijskih izvora niti slova. Prema izvorima iz početka ove priče migranti su u Unsko-sanskom kantonu provalili na desetke objekata i tamo se ugodno udomaćili. Čekaju proljeće ili poziv švercera koji će ih pokupiti na određenom punktu u RH i sprovesti do Slovenije ili dalje.
Prema informacijama švedskih, finskih i francuskih novinara sve više tražitelja azila u tim državama imaju doista originalan recept: svi se deklariraju kao političke izbjeglice i tako traže azil. Skromni su pa od država domaćina „samo“ traže besplatan smještaj, besplatnu prehranu, humanitarnu i socijalnu pomoć. Sve ono što u svojem zavičaju nema nitko. Pismo, jezik i običaje država domaćina ne žele učiti. Tako bi uživali sve ono za što se tamošnji državljani moraju izboriti vlastitim radom. Hoće li Hrvatska popustiti pred tzv. humanim ili političkim sindromom po kojemu mora prihvaćati alzilante? A kada ih jednom prihvati, što dalje s njima???
Slučaj Petrinje znakovit je prije svega po tome što se posao oko priče vezane uz smještaj azilanata odvija već dulje vrijeme, bez informacija u javnosti. Po svoj toj konspiraciji tko nam jamči hoće li se uskoro pored Otočca ili Gospića graditi novi prihvatni centar za azilante? I tako su sada na korak mjesta od granice EU sa BiH. A Lika je sve više pusta jer se pretpostavlja da je oko tisuću mladih ljudin novi život potražilo u državama EU. Samo što oni za razliku od migranata-azilanata moraju raditi da bi si ondje osigurali koliko-toliko normalan život. Bez azilantskih sinekura i beneficija.
L.O.
