Na svijetu postoji bezbroj neobičnih biljaka, ali malo koja je izazvala toliko rasprava kao palma Socratea exorrhiza. Već desetljećima o njoj kruži tvrdnja da može “hodati” kroz prašumu, mijenjati svoj položaj i seliti se u potrazi za boljim uvjetima. Zvuči kao scena iz znanstvenofantastičnog filma, no upravo se ta priča godinama pojavljuje u knjigama, dokumentarcima i na internetu. Koliko u tome ima istine, a koliko mita?
Ova neobična palma raste u tropskim kišnim šumama Srednje i Južne Amerike. Može se pronaći u Nikaragvi, Kostariki, Panami, Kolumbiji, Ekvadoru, Peruu i Brazilu, gdje doseže visinu od oko 20 do 25 metara. Na prvi pogled ne razlikuje se mnogo od drugih tropskih palmi, ali kada pogledate njezino podnožje, odmah postaje jasno zašto je toliko posebna.
Za razliku od većine stabala, njezino deblo ne izlazi izravno iz tla. Ono je podignuto na desetak ili više dugih korijena koji izgledaju poput nogu ili štula. Ti korijeni mogu biti visoki i više od jednog metra, zbog čega palma ostavlja dojam kao da stoji iznad tla. Upravo je taj neobičan izgled stvorio priču koja se i danas prenosi diljem svijeta.
Možda će vas zanimati
Prema popularnoj teoriji, palma tijekom života razvija nove korijene na strani na kojoj ima više svjetlosti, dok stari korijeni na suprotnoj strani postupno odumiru. Na taj bi se način cijelo stablo vrlo sporo pomicalo kroz šumu. U nekim se člancima čak navodilo da se može “prošetati” nekoliko metara, pa čak i desetke metara tijekom života.
Takve tvrdnje zvuče spektakularno, ali upravo tu počinje razlika između popularne priče i onoga što je do sada dokazala znanost.
Ideja o “hodajućoj palmi” postala je poznata osamdesetih godina prošlog stoljeća nakon što je američki antropolog John H. Bodley opisao mogućnost da se palma postupno pomiče zahvaljujući stvaranju novih potpornih korijena. Njegovo objašnjenje ubrzo su prenijeli brojni mediji, a s vremenom je priča postala gotovo općeprihvaćena činjenica.
Međutim, kada su botaničari pokušali pronaći čvrste dokaze, rezultat nije bio onakav kakav su mnogi očekivali.
Do danas ne postoji znanstveno istraživanje koje je nedvojbeno pokazalo da se odrasla palma aktivno pomiče kroz šumu na način kako se često opisuje. Nisu objavljena dugoročna mjerenja koja bi dokazala da se cijelo stablo postupno seli zbog rasta novih korijena. Zbog toga većina suvremenih botaničara smatra da tvrdnju o “hodanju” treba promatrati kao zanimljivu hipotezu, a ne kao dokazanu činjenicu.
To, međutim, ne znači da su njezini korijeni beskorisni ili slučajni.
Naprotiv, znanstvenici smatraju da imaju vrlo važnu ulogu u preživljavanju biljke. Tropske kišne šume često imaju mekano, vlažno i nestabilno tlo koje se lako ispire tijekom obilnih kiša. Visoko stablo na takvom bi se tlu moglo lako srušiti. Upravo zato razvijeni potporni korijeni raspoređuju težinu biljke na veću površinu i povećavaju njezinu stabilnost.
Još tema koje vrijedi pročitati
Osim toga, takav korijenski sustav može pomoći biljci da preživi nakon manjih odrona, erozije ili poplava. Ako dio tla nestane ili postane nestabilan, palma može razviti nove potporne korijene kako bi zadržala ravnotežu. To je sasvim drugačije od tvrdnje da se svjesno “seli” u potrazi za svjetlom.
Dodatnu zabunu stvara činjenica da biljke doista mogu izvoditi različite pokrete. Suncokreti tijekom razvoja prate Sunce, penjačice se omataju oko oslonca, biljka osjetljivica sklapa listove na dodir, a Venerina muholovka zatvara svoje zamke u djeliću sekunde kada kukac aktivira njezine osjetilne dlačice.
Sve su to stvarni pokreti biljaka, ali nijedan od njih ne znači da biljka mijenja mjesto na kojem raste.
Zanimljivo je i to da je Socratea exorrhiza postala jedna od najpoznatijih biljaka upravo zbog priče koja možda uopće nije točna. Fotografije njezinih “nogu” i danas se redovito dijele na društvenim mrežama uz tvrdnje da je riječ o jedinoj biljci koja može hodati. Takve objave često preskaču najvažniji dio – da znanstveni konsenzus za sada ne potvrđuje tu tvrdnju.
Ipak, to ovu palmu ne čini manje fascinantnom. Njezin neobičan korijenski sustav i dalje je predmet istraživanja jer znanstvenici pokušavaju bolje razumjeti kako se prilagodila životu u zahtjevnim uvjetima tropske prašume. Upravo su takve prilagodbe jedan od razloga zašto je opstala u okolišu u kojem mnoge druge vrste teško preživljavaju.
Priroda je puna iznenađenja, ali često su upravo najnevjerojatnije priče one koje zahtijevaju najviše opreza. U slučaju “hodajuće palme” odgovor zasad glasi – možda nije nemoguće da tijekom dugog razdoblja dođe do vrlo malih promjena položaja zbog razvoja korijenja, ali nema pouzdanih dokaza da se palma aktivno kreće kroz šumu kako se godinama tvrdilo.
Možda upravo zato ova biljka ostaje jedna od najkontroverznijih na svijetu. Ne zato što je dokazano da hoda, nego zato što je granica između zanimljive hipoteze i znanstvene činjenice često puno tanja nego što mislimo. Dok nova istraživanja ne pruže konačan odgovor, Socratea exorrhiza ostat će simbol jedne od najpoznatijih botaničkih rasprava – i podsjetnik da ni sve ono što se godinama ponavlja ne mora nužno biti istina.
