Kada biste potpuno zamračili prostoriju i u nju smjestili čovjeka, vjerojatno biste očekivali potpunu tamu. Međutim, znanost kaže nešto sasvim drugo. Svaki čovjek neprestano emitira vrlo slabu svjetlost. Toliko je slaba da je naše oči ne mogu registrirati, ali dovoljno osjetljivi znanstveni instrumenti mogu je zabilježiti.
Zvuči kao scena iz znanstvenofantastičnog filma, no riječ je o stvarnom biološkom fenomenu koji je potvrđen u više znanstvenih istraživanja. Ljudsko tijelo doslovno svijetli, ali ne zato što je bioluminiscentno poput krijesnica ili meduza, već zbog sasvim običnih kemijskih procesa koji se neprekidno odvijaju u našim stanicama.
Ova pojava poznata je pod nazivom ultraslaba emisija fotona ili emisija biofotona. Riječ je o sitnim česticama svjetlosti koje nastaju kao nusprodukt normalnog staničnog metabolizma. Svaka stanica u našem tijelu neprestano proizvodi energiju kako bi mogla obavljati svoje funkcije. Tijekom tih biokemijskih reakcija nastaju molekule u pobuđenom energetskom stanju. Kada se vrate u svoje stabilno stanje, oslobađaju male količine energije u obliku fotona, odnosno čestica svjetlosti.
Možda će vas zanimati
Važno je naglasiti da ovo nije isto što i toplina koju naše tijelo zrači. Svako toplo tijelo emitira infracrveno zračenje koje možemo registrirati termalnim kamerama. Biofotoni su nešto sasvim drugo. Oni pripadaju području vidljive svjetlosti, ali ih ima toliko malo da su približno tisuću puta slabiji od najmanje količine svjetlosti koju ljudsko oko može uočiti. Upravo zbog toga nikada nećemo vidjeti kako čovjek “sjaji” bez pomoći posebne opreme.
Jedno od najpoznatijih istraživanja objavljeno je 2009. godine u znanstvenom časopisu PLOS ONE. Japanski znanstvenici koristili su iznimno osjetljive kriogene CCD kamere koje mogu registrirati pojedinačne fotone. Pet zdravih dobrovoljaca fotografirali su tijekom cijelog dana u potpuno zamračenoj prostoriji, pri čemu su ispitanici prethodno morali provesti određeno vrijeme u mraku kako bi se uklonio utjecaj vanjskog svjetla. Rezultati su bili fascinantni. Kamere su jasno pokazale da ljudsko tijelo tijekom cijelog dana emitira slabu svjetlost.
Još zanimljivije bilo je to što intenzitet tog sjaja nije bio uvijek jednak. Najslabiji je bio rano ujutro, zatim je postupno rastao tijekom dana, a najveći intenzitet dosezao je u kasnim poslijepodnevnim satima. Znanstvenici smatraju da je taj ritam povezan s našim cirkadijalnim satom i promjenama u metabolizmu koje se prirodno događaju tijekom dana.
Nisu svi dijelovi tijela jednako “sjajni”. Najviše biofotona emitiraju lice, vrat i područje oko obraza, dok su ruke i noge znatno slabiji izvori svjetlosti. Istraživači vjeruju da je razlog tome veća metabolička aktivnost kože lica, bolja prokrvljenost te veća koncentracija određenih biokemijskih procesa koji proizvode ove fotone.
Kada ljudi prvi put čuju za ovu pojavu, često pomisle na krijesnice ili dubokomorske ribe koje svijetle u mraku. No između njih i čovjeka postoji velika razlika. Kod krijesnica je riječ o pravoj bioluminiscenciji. Njihovo tijelo proizvodi svjetlost pomoću posebnih kemijskih reakcija i enzima kako bi privukle partnera ili zbunile predatore. Kod ljudi takav mehanizam ne postoji. Naša svjetlost nije namijenjena nikakvoj svrsi, nego predstavlja prirodni nusprodukt normalnog rada stanica.
Posljednjih godina znanstvenici su počeli istraživati može li se ovaj fenomen jednog dana koristiti u medicini. Novija istraživanja pokazala su da se količina emitiranih biofotona mijenja kada su stanice pod stresom ili oštećene. U pokusima na miševima i biljkama uočeno je da živa tkiva emitiraju drukčije količine svjetlosti od mrtvih ili teško oštećenih tkiva. To otvara mogućnost razvoja potpuno neinvazivnih metoda kojima bi liječnici jednog dana mogli pratiti stanje tkiva ili rano otkrivati određene bolesti. Iako je riječ o obećavajućem području istraživanja, takva tehnologija još nije dio svakodnevne medicinske prakse.
Važno je naglasiti i što ova pojava nije. Biofotoni nemaju nikakve veze s takozvanim “aurama”, paranormalnim pojavama ili ezoterijskim tvrdnjama koje se često mogu pronaći na internetu. Znanstvenici govore isključivo o stvarnim fotonima koji nastaju tijekom kemijskih reakcija u stanicama. Njihovo postojanje može se izmjeriti preciznim instrumentima, ali ih ljudsko oko ne može vidjeti.
Još tema koje vrijedi pročitati
Zanimljivo je da gotovo svi živi organizmi emitiraju sličnu ultraslabu svjetlost. Biljke, bakterije, gljive, kukci pa čak i jednostanični organizmi proizvode biofotone tijekom normalnog metabolizma. Razlika je samo u intenzitetu i obrascu emisije. Drugim riječima, riječ je o univerzalnom obilježju života, a ne o nečemu što je jedinstveno čovjeku.
Iako je ova svjetlost preslaba da bismo je ikada vidjeli vlastitim očima, činjenica da svaki čovjek neprestano emitira fotone podsjeća koliko je ljudsko tijelo složen i fascinantan sustav. U svakom trenutku u nama se odvijaju milijarde kemijskih reakcija koje proizvode energiju potrebnu za život, a jedan od gotovo neprimjetnih tragova tog procesa upravo je slaba svjetlost koju znanost može zabilježiti.
Možda nikada nećemo pogledati drugu osobu i vidjeti kako svijetli u mraku. Ali zahvaljujući modernim kamerama i napretku biologije danas znamo da se to doista događa. Ne magijom, ne nadnaravnim silama, nego običnom, ali nevjerojatno složenom kemijom života.
